Mogu se zamisliti da jednog dana živim s Izetom ovdje. Nikad nisam mislila da ću živjeti u Turskoj, Španiji, Njemačkoj, u Zagrebu. Čovjek se mijenja. Sarajevo je prelijep grad, tu se dešava mnogo toga, pa ko zna – kaže Leyla veselo.Njena adresa danas je u Hrvatskoj, zbog suprugove karijere često je pakovala kofere, ali kao supruzi koja podržava svog muža nikada joj nije bilo teško da se prilagodi promjenama te da organizira život na novoj adresi.
– Nije bitno da li se udaš za sportistu ili nekog drugog, i ne mora muškarac biti taj zbog kojeg se iniciraju promjene, može to biti i žena, jer mnogo je uspješnih žena, ti sebe donekle moraš tu staviti na drugu poziciju. Tvoj život se promijenio. Za mene nije bilo opcije, da ostajem u Zürichu, da čuvam svoj posao tamo, a da Izet ide gdje treba ići. Morala sam odlučiti, ili ću ovo ili ću ono. Naravno da mi fali i taj stari posao, ali imamo nove kombinacije, nove prilike su se ukazale, s tim da sam sada aktivnija u očevoj firmi, tako da smo tu našli neki balans – kaže.
No, nije uvijek bilo sjajno. Izet je zbog poslovnih obaveza jedva stigao i na vjenčanje, a u sedam godina koliko su zajedno bilo je stvari koje, kako Leyla kaže, mnogi ne bi podnijeli.
– U ovih sedam godina, mi smo preživjeli toliko da mislim da bi neki ljudi rekli doviđenja. Prvo smo imali općinsko vjenčanje, tek godinu kasnije svadbu, jer je Izet išao s Reprezentacijom BiH na Svjetsko prvenstvo. Nakon vjenčanja u maju 2014. godine, trebala sam se seliti za Istanbul, jer je Izet u to vrijeme igrao za “Galatasaray“. Dan nakon što smo se vjenčali, dakle, u roku od 24 sata smo otišli u Istanbul, spakovali sve naše stvari i vratili se ponovo u Zürich. Izet je raskinuo ugovor s klubom, jer nije primio platu. Ja sam prije toga dala otkaz na poslu, dakle, u roku jednog dana, život se čovjeku skroz promijeni. Ne znamo šta će se desiti, gdje ćemo živjeti, šta će biti, kakav će on klub naći. Tako da nam je taj period bio veliki izazov. Trebalo je i porodici da objasnim, zašto sada ne idem u Istanbul – sjeća se Leyla i dodaje:
– Generalno, život fudblera je takav da ja ne mogu ništa planirati, nego se moram ravnati po Izetu. Mene ako neko pita: „Hej Leyla, hajde da svi u decembru idemo negdje“, ne mogu reći ok, jer ne znam gdje ću živjeti u decembru. Dva puta godišnje imamo prelazni rok, gdje se stvarno svašta može desiti. Toliko smo puta do sada imali situaciju da je rekao da selimo, letimo za pet sati i to je to. Ljudi to uopće ne shvataju, oni samo vide lijepu stranu ovog života, koji apsolutno i jeste lijep, ali u njemu nema planova i tvoj život se stalno mijenja. I ja sam u tome sama. Izet nema vremena da se seli sa mnom, da mi pomogne da pakujemo stvari. On mora na avion i mora otići u novi klub. Tu sama ostajem – govori Leyla,piše Hayat
