Nismo bili baš u “cvijetu mladosti” kada smo se vjenčali: on je imao 42 godine, a ja 36 godina.
Oboje smo samosvjesni, emancipovani ljudi koji imaju stav o životu.
U početku braka sam bila euforična, a onda neprimjetno, previše zanesena novim statusom i uređenjem porodičnog gnijezda. Počela sam da radim jednu glupost za drugom…
Odustala sam od aerobika i kursa engleskog jezika, a sve zbog pečenja mafina, čišćenja tepiha, ribanja toaleta… Šila sam prekrivače, skupljala najbolje recepte za slavu, peglala čaršave sa obje strane…. Savladala sam dekupaž i pravljenje fondana. Izgubila sam kilograme, izgubila temperament, sve u pokušaju da budem najbolja ljubavnica i supruga, sebi sam prišila status žrtve.
Sjećam se tog dana. Bila je subota u novembru, počela je da pada kiša. Sve je bilo sivo napolju, u kuhinji sam morala da upalim svjetlo.
Sjedio je u trpezariji i pio mlijeko bijesno me gledajući. Ja sam sjeckala sir, hladnu teletinu i paradajz. Tri puta mi je rekao da će samo da popije mlijeko i da nema potrebe da mu pravim sendvič. Kako sam i dalje tupila o tome kako mu treba sendvič, skočio je i istrgao mi nož iz ruku i bacio ga u sudoperu.
“Slušaj, ne moraš da me služiš. Svako veče spremaš večeru od tri jela, sterilišeš šolje, ribaš toalet… Nismo robovi jedno drugom, a nisam ti ni cijeli život, već samo dio. Srećom, sreli smo se i zaljubili, našli zajednički jezik… Skućili se, našli mjesto gdje nam je dobro zajedno. Sve ostalo je samo tvoj život. Zato nemoj moje interese da stavljaš u prvi plan.
Nema potrebe da budeš bolja ili lošija, samo ostani svoja. Onu koju volim najviše na svijtu. Puna entuzijazma i želje za životom.
A ovih mjeseci samo gledaš u mene i pretvaraš se u sjenku.”
Bacio je čašu u sudoperu i otišao u teretanu. Ostala sam bez teksta, bukvalno otvorenih usta. Pokušala sam da “svarim” ono što je upravo izrečeno.
Snagom volje progutala sam suze, bacila hljeb za sendvič i pozvala profesoricu engleskog jezika. Otvorila sam bilježnicu i ponovo počela da pišem…
Od tog momenta nisam domaćica, majstor dekupaža, sjajan kuhar… Ne služim, ne pokušavam da ugodim, ne dokazujem nikom ništa. Od tada sam samo ja i sretna sam. A izgleda i on, piše “Stil“.
