Upoznajte se s metodom Džejmsa Penebejkera i nadamo se da ćete ga se sjetiti onda kad vam bude bilo potrebno da povratite emocionalnu ravnotežu, piše “Uspešna žena“.
Po svjedočenju mnogih, ovaj izuzetno jednostavan metod, pomaže u postizanju duhovnog rasterećenja i unutrašnjeg mira. Ovu terapiju, kojoj se posljednjih godina posvećuje izuzetno velika pažnja, i psiholozi preporučuju u borbi protiv užurbanog načina života i svakodnevnog stresa.
Šta vam je potrebno da biste počeli?
- Hemijska (drvena olovka)
- Sveska (list papira)
ili
- Kompjuter (laptop)
Šta treba da uradite?
- Podesite tajmer na 15 minuta.
- Otvorite svesku ili Word na računaru.
- Počnite da pišete o tome šta se desilo i šta osjećate.
Važno!
- Ne razmišljajte o pravopisu i čitkom rukopisu.
- Ne razmišljajte o redoslijedu događaja, jednostavno slijedite tok misli.
- Ne trudite se da birate riječi, pišite one izraze koji vam padnu na pamet.
- Ako ste napisali sve što ste htjeli, vratite se na početak i napišite sve to drugim riječima, sve dok ne potrošite vrijeme.
- Završite poslije signala tajmera.
- Ponavljajte ovo 4 dana: svaki dan pišite 15 minuta o događaju koji je postao uzrok vašeg bola i o svojim ličnim emocijama.
- Nakon 4 dana bacite sve što ste napisali, ili zatvorite dokument i pritisnite dugme ‘ukloniti’.
Kako ovo radi?
Američki psiholoh James Pennebaker formulisao je ovaj metod 1970. godine nakon što se oporavio od depresije. Poslije razvoda izolovao se od svih i tek nakon mjesec dana smogao je snage da ustane iz kreveta i sjedne za pisaću mašinu. Nije znao šta da radi, jednostavno je gledao u nju, a onda je počeo da kuca – slobodno i bez prestanka. Nakon nekoliko dana primijetio je kako konačno počinje da se osjeća bolje: počeo je da vidi smisao i mogućnosti u svom životu.
Ovaj metod je provjerilo vrijeme i stotine dobrovoljaca. Ljudi su pisali o tome što im je godinama ležalo na duši, i njihovo stanje, emocionalno, čak i fizičko, se popravljalo.
Osnovna ideja jeste da jednostavno istražujemo svoje najdublje misli i strahove. Pošto ne ostavljaju svi događaji podjednako duboke tragove na naš život, treba pričati, odnosno pisati, prije svega o onim događajima koji nas muče, koji nas uznemiravaju, ili koji izazivaju neke povišene emocije ili disfunkcionalna ponašanja.
Ova efikasna metoda dokazuje da čak iako je tuga nepodnošljivo jaka, još može da se živi.
