Kao socijalna bića imamo potrebu da nađemo jednu, savršenu osobu sa kojom možemo provoditi svoj život. Kada sretnemo takvu osobu imamo nekontrolisanu privlačnost i nelogičan osjećaj da je već poznajemo cijeli život – da je naša ‘srodna duša0’. Ali šta je stvarno po srijedi? Šta stvarno znamo o savršenom partneru za nas? Psihologija konačno razotkriva misteriju i omogućava nam da razumijemo šta to čini da dvije osobe budu kompatibilne za zajedničku vezu, piše “Psihocentrala“.
Kompatibilnost
Potpuno je prirodno da želimo da budemo sa osobom sa kojom dijelimo iste stavove, imamo iste životne ciljeve, volimo slične aktivnosti, ali Dr Ted Hudson sa Univerziteta u Teksasu otkriva da ne postoje razlike u kompatibilnosti ciljeva između parova koji su sretni i onih koji nisu. Ono što dr Hudson pokušava da objasni jeste da kompatibilnost nije toliko bitna parovima koji osjećaju zadovoljstvo i toplinu u svojim vezama, već oni sami čine da veza uspije a ne kompatibilnost njihovih ličnosti. Kada je upitao nespretne parove šta oni misle o kompatibilnosti, svi su odgovorili da je ona jako važna za brak. Na žalost, oni nisu sebe vidjeli kao kompatibilne sa svojim partnerima. Dr Hudson objašnjava dalje, da kada su ljudi govorili ‘mi nismo kompatibilni’, u stvari su govorili ‘Ne slažemo se baš dobro.’.
Tu počinje problem sa kompatibilnošću – svi koji su nesretni svaljuju krivicu na nedostatak kompatibilnosti sa partnerom. Oni ne shvataju da uspješan odnos ne zavisi od toga kakav je neko, već od čiste volje i želje da se ostane u vezi. Prema međunarodnom istraživanju o sreći, ovo gledište se lijepo vidi u ugovorenim brakovima, u kojima partneri teže tome da brak traje i da budu sretniji u odnosu.
Ugovoreni brakovi nisu mnogo različiti od ljubavnih odnosa koji nisu ugovoreni, kaže profesor Rosenfeld. Ljudi jako cijene mogućnost da biraju, ali jako često ostanemo u začaranom krugu u kojem stalno tražimo neku drugu osobu kada stvari ne idu savršeno u našoj vezi.
Partner do kraja života
Građenje odnosa zavisi od obje osobe i nema velike veze sa kompatibilnošću. Ali ako ne možemo računati na test kompatiblnosti koji će nam pomoći u pronalaženju savršenog partnera, kako onda da nađemo savršenog partnera?
Dr Džon Gotman osnivač Gotman instituta u Sijetlu ističe da procijene ličnosti partnera ne mogu stvarno predvidjeti dužinu i uspjeh veze. On je otkrio da parovi koji svoju energiju ulažu na građenje nečega što ima smisla, što im je važno (npr. zajednički posao) imaju tendenciju da duže ostaju zajedno. Dakle ključno je kako par radi na svom odnosu, kako ga čini uspješnim. Što znači da za pronalaženje savršenog partnera nije bitno ko je osoba ili čime se ona bavi, već na koji način partneri razgovaraju, kako se slažu i kako zajedno idu kroz život.
Dr Gotman odlazi i korak dalje i kaže da bi Vaš idealni partner (srodna duša) trebao da podržava Vaše životne snove. On bi trebo da se ugleda na Vas, da Vam se divi i poštuje. Možda ovo zvuči idealistički, ali ako iskreno sagledamo sebe i kako bi želili da budemo tretiranani od strane nekog ko stvarno vjeruje u nas i naš potencijal – ovo je ključno da bi nekog vidjeli kao srodnu dušu.
Nemojte misliti da je sve u tome kako vidimo jedni druge, mnogo povezanosti koju partneri doživljavaju je emocionalna. Stoga osoba mora biti u stanju da odgovori na emocionalne potrebe partnera. Potrebno je da partneri stalno dopunjuju informacije jedno o drugome – da se stalno ‘upoznaju’.
Ako stvarno tražite ljubav i osobu sa kojom želite da provedete život, sjetite se da VI kreirate kompatibilnost. Nema magične formule ili savršenog algoritma za dobru vezu. Naravno, potrebno je da vam ta osoba bude privlačna i da imate jak osjećaj da je već poznajete, ali to su mali dijelovi koji čine zdravu i dugotrajnu vezu.
Zato sljedeći put kada uočite da vam je neko privukao pažnju i učinio da vam se rašire zjenice od zainteresovanosti i entuzijazma, obratite pažnju da li i ta osoba vidi ono što ste vi zamislili za svoj život.
AKO VAS PRIHVATA ZBOG ONOGA ŠTO STE SADA A NE ZBOG ONOGA ŠTO ĆETE BITI SUTRA, ONDA STE NAŠLI SVOJU “SRODNU DUŠU.”
