Ses je najmanje od svega što žena može dati muškarcu. On nije toliko skup i dosta se često sreće, da bi mu se pridavala posebna vrijednost. U stvari, kudikamo je skuplja nježnost, to što žena ne daje svakom; i čak ne daje svima, sa kojim spava.
Nježnost se ne može kupiti, ni ukrasti, ni uzeti prevarom ili silom; i ni sa čim se ne može pobrkati. Šta je nježnost? Nježnost je fotografija, koju gledaš sa osmjehom. Kada uzmeš u svoje ruke lice čovjeka, kada želiš da zagrliš čovjeka jako, da ga osjetiš cijelog, odjednom.
Nježnost to je osmjeh u očima kada mislim na tebe. Nježnost to je svjesnost, toga da te čekaju sa ljubavlju i toplinom, pomalo sa tugom, jer je svima tužno kada voljeni nije pored … i voljeni se uvijek čeka. Čeka na minut. Čeka se samo susret. Čeka cijelo ljeto. Čeka cio život.
Čini mi se da je nježnost snaga… unutrašnja snaga, koja omekšava zbog drugog. Slab čovjek, po mom osjećaju, ne može biti nježan. On može biti ljubazan, dobar ali ne i nježan. I ovo “omekšavanje” o kom govorim, je kao neko unutrašnje oslobođenje.
Kada se otvore granice nestaju uzroci i ciljevi. Samo ostaje otvorenost, iskrena, svijetla, puna brige i unutrašnje radosti. Nježnost nas prati cijelog života Nježnost smo doživjeli u djetinjstvu, u odnosu sa majkom. Zatim nam se činilo da su jedini ljudi sa kojima možemo biti istinski nježni, su naši muževi i žene.
A kasnije, srećemo se sa još jednom nježnošću – u odnosu prema našoj djeci, našim sinovima i kćerima koje želimo “da milujemo dok ne bude vrijeme za večeru” (D.Harms). Možda moja definicija zvuči ružno, ali je tačna. I sve to je otvorenost. Otvorenost sebe, otvorenost prema drugom. Potpuna zaštita je u potpunoj otvorenosti.
To nije pomućeno nikakvim zaštitnim mehanizamima osjećaja, bez zahtjeva za reciprocitetom ili bilo kakvom podrškom. Samo se želi biti nježan sa čovjekom, i to je sve! Oko mene je malo nježnosti, kao što sam i ja sama po prirodi zatvoren i ne jednostavan čovjek, zato ja nježnost sakupljam oko sebe malo po malo.
Da li ste primijetili da je čovjek na rastojanju kudikamo nježniji nego pri ličnom susretu? U glavnom što je čudno, ljudi više ispoljavaju nježnost jedni prema drugima putem mejla ili telefona. Nježnost je prije svega hrabrost U čovjeku, koji ispoljava nježnost prema drugom čovjeku, leži ogromna snaga. Još i velika snaga prihvatanja drugih.
Posjedujući snagu, on ne guši, već se otvara i prihvata što čini njegovu snagu zaista pravom, a nježnost – istinski djelotvornom. Nježnost mijenja ljude, jer im daje novi osjećaj života – života bez borbe, ali sa pravim pobjedama. Tako meni izgleda idealna nježnost.
Umjetnost stvaranja nježnosti oko sebe je suština, i ja bih željela da ovladam tom naukom. Postoji mišljenje da nježnost živi tamo, gdje ima mnogo slobodnog vremena i praznika, a u našem vremenu to je izuzetan luksuz. Da li se ispoljava dovoljno nježnosti oko nas. Samo zavirite u oči ljudi! Oni žele nježnost, ali ne znaju kako da je ispolje.
Istinski nježan može da bude samo čovjek koji ima dovoljno unutrašnje snage da bude dovoljno otvoren i prebaci svoju pažnju sa svojih unutrašnjih osjećanja na stanje drugog čovjeka. Nježnost nije samo pratilac ljubavi. U odsustvu nje u bilo kom odnosu dominiraju drskost i grubost.
Najsofisticiranije, najsavršenije, najjasnije za sve spoljno ispoljavanje nježnosti je čovjekov osmjeh, pun srdačnosti i dobrote. Osmjeh otvara lavirinte tuđe duše, hrani odnose sa toplinom i saosjećanjem, uzbuđenjem očekivanja,piše Infpult
Osmjeh kao ispoljavanje nježnosti govori o dugom putu, kojeg je prošla priroda čovjeka od životinjskog instinkta do izuzetne nježnosti najvišeg zemaljskog bića – razumnog čovjeka.
Nema ničega sramnog u nježnosti. Neprimjetno ispreplijetanim prstima. Kada ljudi zamru za trenutak kada se zagrle pri susretu. Kada želite samo da ga pozovete – bez izvinjenja, bez brava i lozinki. Samo da se priča – o bilo čemu, da se čuje glas i od toga se unutra osjeti spokoj i osmjeh svim svojim bićem.
