U velikom gradu je postalo normalno da nas svakog dana neko živcira, piše Bright Side. Ljudi koji hodaju sporo, oni koji puše svoje džointe na ulici, ljudi koji u javnom prijevozu pokušavaju pročitati vaše poruke… Sve je ovo potrebno da se naživciramo u sekundi.
Ipak, kako neka istraživanja nalažu, oni koji nas tako živciraju imaju neku svoju svrhu i često to ne rade namjerno. Čak u 50 posto slučajeva, problem je u nama, a ne u onima koji nas nerviraju.
Ostavljanje prljavog posuđa
Niko ne voli prati posuđe. Dan Carlson, asistent za porodična i potrošačka istraživanja na Univerzitetu u Utahu, kaže da pranje posuđa, za razliku od nekih drugih kućnih poslova kao što su kuhanje ili uređivanje vrta, nije korisno. To je razlog zbog kojeg ljudi nisu osobito entuzijastični kada trebaju obaviti taj posao. Oni čak pokušavaju raditi neke druge stvari, samo kako bi izbjegli pranje posuđa. Na primjer, ostavljaju ostatke hrane u tanjuru kako bi im to bio izgovor da ga ne operu.
Postoji i drugačije objašnjenje, posebno ako je pranje posuđa jedini problem za nekoga. Stvar je u tome da, nakon što pojedemo hranu, osobito meso, piletinu, sir i jaja, tijelo proizvodi serotonin koji mozgu šalje signal da je vrijeme za drijemanje.
Trošenje puno novca radi dokazivanja
Ne kritikujte ljude koji uvijek žele ostaviti veći bakšiš nego što bi trebalo, kako bi demonstrirali svoju finansijsku vrijednost. Oni možda imaju nekih ozbiljnih psiholoških problema.
Dokazivanje može biti obrambeni mehanizam za duboko ukorijenjene strahove. Ljudima koji vole demonstrirati (ili čak imitiraju) svoju superiornost, vjerovatno je nedostajala pažnja i briga roditelja u djetinjstvu.
Glasno razgovaranje na telefon na javnim mjestima
Danas se smatra nepristojnim ako se javite na telefon dok ste okruženi drugim ljudima. Na neki način, vi ih tjerate da slušaju vaš razgovor, čak i ako to ne žele.
Iz nekog razloga, mi više mrzimo tuđe telefonske razgovore, nego obične razgovore. Postoji jedna teorija koja kaže da, kada vidimo da se neko javlja na telefon, naš se mozak “prebaci” na “režim dijaloga” i pokušava predvidjeti sljedeću rečenicu. Budući da jednu polovicu razgovora ne čujemo, uobičajeni obrazac ne funkcioniše i tada postajemo nervozni.
Nekim ljudima pričinjava zadovoljstvo da razgovaraju telefonom u javnosti jer dijele svoje emocije s drugima i njihova tijela proizvode dopamine, koji je važan dio sistema nagrađivanja tijela.
Slanje glasovnih poruka
Problem i najveći faktor iritacije kod glasovnih poruka je što su one jako zgodne za onog ko ih šalje i često jako neugodne za primatelja. Katkad ih moramo preslušati više puta kako bismo dobili potrebnu informaciju.
Ipak, postoje situacije kada su glasovne poruke dosta prikladnije nego tekstualne, na primjer, kada je važan ton. Također, ne zaboravite i to da broj telefonskih poziva svake godine naglo pada. Čak 25 posto ljudi u Velikoj Britaniji, koji imaju pametne telefone, ne koriste ih za pozive. To je zbog toga što se milenijalci boje telefonskih poziva.
Dodirivanje ljudi tokom razgovora ili prilaženje previše blizu sagovornika
Postoje ljudi koji ne znaju što je “privatni prostor”. Oni nam se primiču previše blizu tokom razgovora ili, još gore, počnu nas dodirivati. Neurolozi s Kalifornijskog tehnološkog instituta pronašli su da oštećenje u amigdali (dijelu mozga koji predstavlja središte naših emocija) može biti razlog zbog kojeg neki ljudi ne osjećaju neugodnost kada upadaju u nečiji privatni prostor.
Antropolozi koji su specijalizirani za proksemiku (nauka koja proučava interakciju ljudi u prostoru) tvrde da je veličina privatnog prostora drugačija za svakog čovjeka i ovisi o više faktora. Ipak, reakcija na one koji krše tuđi privatni prostor uvijek je negativna.
Ako niste sigurni u to je li vaša amigdala zdrava, samo se sjetite da je na zapadu normalna udaljenost tokom komunikacije s ljudima koje ne poznajete između jednog i dva metra.
Uzimanje prtljaga s polica čim avion sleti
Ljudi koji često lete avionom sigurno su imali priliku vidjeti one koji ustaju sa svojih sjedišta čim avion dodirne zemlju, iako će morati još čekati svoj prtljag.
Postoji nekoliko razloga zašto se ljudi ponašaju ovako.
Najprije, većina ljudi mrzi redove pa smatraju da će, ako što prije ustanu, prije i otići. Drugo, postoji i takmičarski element – svi se spremaju pa zašto oni da ne rade ništa? I, na kraju, čak i ljudi koji nisu klaustrofobični, ne vole biti u skučenom prostoru.
Kliktanje kemijske, udaranje po stolu ili igranje različitim predmetima
Ljudi redovito rade ovakve stvari, tresu nogama, kuckaju prstima po stolu, igraju se svojim hemijskim olovkama, a da to čak i ne primjećuju.
Ipak, prije nego što počnete vikati na tu osobu i bacite joj hemijsku olovku, razmislite o ovome – možda osoba koja vas živcira, radi sve to kako bi se opustila. Vrpoljenje je poremećaj pri kojem ljudi rade nekontrolisane, ponavljane radnje ili se nesvjesno igraju malim predmetima.
Jedan od razloga ovakvog ponašanja je opadanje koncentracije, nervoza i poremećaj spektra autizma.
Ako vas iritiraju ove bezazlene stvari, vrijeme je da provjerite imate li mizofoniju (sindrom efektivne osjetljivosti na zvuk).
Gledanje u nečiji telefon
Postoji čak i izraz za ovu pojavu – “surfanje po ramenima”. Čak 97 posto ljudi je nekada pogledalo u tuđi telefon. Ipak, jako mali broj ljudi ovo radi s nekom svrhom ili s namjerama.
Naravno, nije zabavno kada neko čita vaše privatne poruke, ali trebali biste znati da je većini ljudi koja gledaju u nečiji telefon, samo dosadno. Kada ste u gradskom prijevozu, vaš mozak zna da je najzanimljiviji objekt u blizini ekran pametnog telefona i teško je odoljeti izazovu.
Također, 80 posto nas koristi pametne telefone i tablete, tako da je teško naći mjesto na kojem nije ekran. Možete kupiti posebno zaštitno staklo koje onemogućava da se sadržaj vašeg uređaja vidi iz različitih uglova. Uz to, postoje i posebne aplikacije koje zatamne dio ekrana koji želite sakriti.
Sporo hodanje podzemnom željeznicom ili aerodromom
Iritacija koju ljudi osjećaju kada ne mogu ići brže zbog onih koji idu jako sporo, također ima naziv – “bijes s pločnika”.
Marc Wittmann, psiholog, tvrdi da se ovaj bijes temelji na našim vlastitim idejama o tome koliko vremena trebamo potrošiti pri odlasku do određenog mjesta, čak i kada nismo u žurbi.
Ljudi također misle i da oni koji sporo hodaju krše nepisana pravila šetnje, kao da postoji propisana brzina normalne šetnje. U stvarnosti, svi hodaju različitom brzinom koja ovisi o njihovoj fizičkoj snazi i postavljanju njihove “unutarnje štoperice”. Dakle, sljedeći put kada vas naživcira neko ko sporo hoda, sjetite se ovoga: za Usaina Bolta, vi ste spori hodači.
Škripanje zglobova
Nekada su odrasli govorili djeci da će dobiti artritis ako budu krckali svoje zglobove. Ipak, posljednje istraživanje pokazalo je da je ovo potpuno sigurno raditi.
Fizioterapeut iz New York Cityja,Scott Weiss rekao je za jedan časopis da je želja za tim da pucketamo svojim zglobovima jednako prirodno kao i želja da se protegnemo ujutro ili nakon napornog radnog dana. Na ovaj se način smanjuje pritisak u zglobovima i osjećate se opuštenije. Možda je bolje da to radite kada ste sami.
Stavljanje previše parfema
Ove ljude vjerojatno ste sretali u javnom prijevozu ili na poslu. Nekada se čini kao da su iskoristili cijelu bočicu parfema. Nekada samo malo više parfema može izazvati glavobolju ili čak i alergijsku reakciju kod nekih ljudi.
Ako poželite kritikovati nekoga ko je stavio previše parfema, budite pažljivi. Naime, naučnici iz Izraela došli su do zaključka da ljudi koriste previše parfema kada su depresivni. Stvar je u tome da se receptori za miris potiskuju kada je osoba u depresiji i možda i nemaju pojma da mirišu na cijelu parfumeriju.
Mnoge od ovih stvari nas izluđuju, ali razlozi iz kojih ih ljudi rade su uglavnom bezazleni i nemaju za cilj da nas iživciraju. Možda postoje i stvari koje mi radimo, a živciraju druge…
