Nije mučio svoju ženu gadnim trikovima. Nije navalio na nju težak posao. Nije je optuživao, nije je kritikovao, nije vikao na nju, ni grubim glasom joj se obraćao.
Grlio ju je, ljubio i volio. I govorio pohvale i dijelio komplimente. I štitio je od opasnosti. I tješio, kada je bila zabrinuta. I zahvaljujući dobrom obraćanju dobio je ljepoticu.
U četrdesetim godinama to je tako jasno! Žena dobrog muža je lijepa, elegantna, spokojna. Sjedi i osmijehuje se. Ili radi nešto po kući. Ili jednostavno šeta pod ruku sa mužem uveče, a svi ostali muževi mu zavide. Misle: zašto moja žena nije takva?
Oh, jasno je zašto nije – ženu treba paziti i njegovati kao plemenitog konja.
Kao skupu mašinu. I jednostavno – kao čovjeka. A pored svake udate, ne više mlade ljepotice, stoji onaj kome treba ruku pružiti – njen muž.
I, naravno, postoje lijepe dame koje su same. A vjerovatno i žene koje su sačuvale ljepotu i dostojanstvo u nesretnom braku – ali ja takve žene nikada nisam srela. Morate paziti svoju ženu od mladih dana – i tada će sigurno biti ljepotica i pametnica. I svi će govoriti, posrećilo se tom čovjeku sa ženom!
Možda se i posrećilo. Ali, prije svega, to je zasluga mudrog i dobrog muža. Izgled i karakter žene veoma zavise od odnosa prema njoj.
Od dobrih riječi mi žene sijamo i podmlađujemo se. Od zagrljaja postajemo vitkije. Od poljubaca postajamo ljepše i bolje…
I po starijoj ženi uvijek možete vidjeti kakvog muža ima – dobrog ili ne baš, piše “Uspešna žena“.
