Piter Mutabaci iz Šarlota, u Sjevernoj Karolini, preuzeo je brigu o dječaku Toniju Mutabaciju, da bi ga u novembru prošle godine i formalno usvojio.
“On je najbolje, najpametnije dijete od sve koju sam imao”, rekao je u emisiji “Dobro jutro, Ameriko” čovjek velikog srca, koji je bio hranitelj dvanaestoro djece, piše “Blic“.
“Od prvog dana me je zvao “tata”. To je iskreno mislio i obožava me. Voli da me pokazuje u školi i tada sav ponosan kaže: “Hej, ovo je moj tata!”.”
Toni je imao samo dvije godine kad je prvi put smješten u hraniteljsku porodicu, a o njegovim biološkim roditeljima nema podataka. Sa četiri godine ga je usvojio par iz Oklahome, a sedam godina kasnije su se predomislili.
Dječakov život se zauvijek promijenio kad je Džesika Vord, socijalna radnica iz Mreže hraniteljskih porodica “Ejndžels” u Edmondu (Oklahoma) u januaru 2018. pozvala Pitera i pitala da li Toni može da ostane kod njega tokom vikenda.
Dječak je stigao u tri ujutro, a kad ga je Piter odveo u njegovu sobu, ugledao je igračku na podu i ljubazno upitao da li smije da se poigra.
“Bilo mi je milo što je pitao, a obratio mi se sa “gospodine””, priča Piter.
Međutim, od početka je želio da ga zove “tata”, dok su ga druga djeca, koja su bila kod njega, tako zvala samo pred školskim drugovima.
Piter je od socijalne radnice saznao da mu traži mjesto u kući gdje bi živio s još nekoliko djece, jer su se roditelji, koji su ga usvojili, “odrekli roditeljskih prava”.
Rasplakao se kad je čuo da su ljudi koji su podigli Tonija jednostavno ostavili dječaka u bolnici.
“Pitao sam se kako neko može da uradi tako nešto”, rekao je Piter u emisiji “Dobro jutro, Ameriko”.
“Tada sam već znao da ću ga usvojiti. Imao sam prostor, novac, nije bilo razloga da ode. Zbog onoga što je neko nekada uradio za mene, želio sam isto da učinim za nekog drugog.”
Piter, koji je rođen u Ugandi, bio je u sličnoj situaciji u Tonijevim godinama. Kao desetogodišnjak je pobjegao od kuće, gdje su ga zlostavljali, i uspio je da završi školu i izraste u dobru osobu zahvaljujući čovjeku, koji mu je bio kao pravi otac.
Na kraju je otišao u Sjedinjene Države, gdje se zaposlio u globalnoj kršćanskoj organizaciji “World Vision United States”, koja pomaže djeci u nevolji.
Mada je mislio da će se oženiti i imati djecu s trideset godina, sa 35. je shvatio da je bolje da nešto uradi, umjesto da čeka.
Tako je postao hranitelj i do sada je odhranio dvanaestoro djece, uključujući i Tonija. Kaže da se odnos između Tonija i njega nije promijenio otkako ga je usvojio u novembru prošle godine, osim što sada nose isto prezime.
“Toni voli da gleda filmove, ali i da čita. Otakako je sa mnom, pročitao je 450 knjiga”, kaže ponosni otac, koji i ubuduće neće napustiti ulogu hranitelja.
