Iako je među troje njegove djece, a to su odrasli, svoji ljudi, bilo i nemalog čuđenja, pa kod nekih od njih i negodovanja da se na takav način oproste od oca, i službeno im je ukazano na oporučnu želju pokojnika. Da situacija bude još neobičnija, otac im je preminuo u vrijeme pandemije koronavirusa i strogih mjera Stožera, a koje su uključivale i oproštaj od pokojnika samo uz najužu obitelj, bez karmina i sl., pa je Strizivojčanin tada pokopan na mjesnom groblju prema tim pravilima, a vesele karmine održane su naknadno, u Đakovu, u poznatom restoranu. Prema želji pokojnika, uz obitelj, rodbinu i prijatelje, na karmine su došli i svirači čija je obveza bila izvesti deset narodnjačkih pjesama koje je pokojnik volio, a što su oni i učinili. Među uzvanicima tijekom neobičnih karmina prošetala je i službena osoba da se uvjeri održavaju li se karmine kakve je pokojnik oporučno zatražio. Pogreške nije bilo – svirači, narodnjaci i dobro raspoloženje bili su tu.
Strizivojčani za svog preminuloga sumještanina govore samo lijepim riječima – bio je dobar, dobroćudan čovjek, dobar domaćin koji je svakoga dobro ugostio ićem i pićem, točnije ‘mezom‘. Radio je u Njemačkoj i ondje zaradio mirovinu. – On je radio, radio, radio. Bio je vrlo korektan, dobar čovjek – kaže jedan Strizivojčanin. Marljivim radom stekao je i vrijedan imetak – veliku katnicu, mnogo zemlje i dr., a što nakon njegove smrti nasljeđuju djeca koja su oporučno, prema očevoj želji, morala prirediti i vesele karmine. Zatraženo – učinjeno.
Inače, Đakovčani, pa tako ni ovdašnji odvjetnici i javni bilježnici, ne pamte dosad neku tako ekstravagantnu oporučnu želju pokojnika. No, zato arhiva Glasa Slavonije od prije penaestak godina pamti želju vremešne, umirovljene Đakovčanke koja si je još za života sama priredila – vlastite karmine, organiziravši ih do zadnjeg detalja prema vlastitom ukusu, prenosi glas-slavonije.
