Tako počinje ispovijest djevojke po imenu Kejsi iz Australije koja je, kaže, mislila da je najsretnija djevojka na svijetu dana kada je trebalo da se uda za svog vjerenika Aleksa. A onda se taj dan pretvorio u pakao, prenosi “Zena Blic“.
Stajala sam u vjenčanici i gledala u zadivljena lica mojih prijatelja i porodice. Trebalo je da to bude najljepši dan u mom životu, i svi su bili tu da posvijedoče o tome.
Aleks i ja smo se zabavljali šest godina. Čim sam ga upoznala, znala sam da je on onaj pravi, i da ćemo živjeti sretno do kraja života.
Na moje djevojačko veče sjedila sam sa drugaricama u fensi hotelskoj sobi. Zezale smo se i smijale, a onda je moj telefon zazvonio. Ništa čudno, cijele večeri stizale su mi poruke u kojima su mi ljudi željeli sve najbolje pred sutrašnji dan. Međutim, ova poruka bila je drugačija.
To je zapravo bio niz skrinšotova, poslatih sa meni nepoznatog broja. Poslije tih slika, stigla je sljedeća poruka: “Ja se ne bih udala za njega. A ti?”.
Skrinšotovi su bili slike dopisivanja mog budućeg muža i te žene koja je sve i poslala. Bila je tu i gomila razmenjenih selfija. A ta žena, bila je sve što ja nisam – ja sam plava i blijeda, a ona tamnoputa crnka.
Poruke su razmijenjivali sve do dana prije nego što mi ih je poslala, a dopisivali su se mjesecima. Mozak mi je zablokirao od šoka. I ni u jednom trenutku nisam se zapitala da li je ovo neka nameštaljka, prosto sam osijetila da je istina.
“Ovog vikenda. Samo ti i ja. Budi spremna”. “Izgledaš nevjerovatno, a u krevetu si fantastična. Da moja djevojka makar zna da radi pola tih stvari”. “Toliko mi nedostaješ, ne mogu da mislim na tebe. Nikad nisam ovako odlijepio za nekim kao sad”.
Sve to joj je slao, i na stotine sličnih poruka, a svaka je bila novi nož u mom srcu. Trebalo je da se udam za njega za samo par sati. A kako da otkažem kada je rodbina doputovala iz svih krajeva svijeta? Mislila sam da ću umrijeti od poniženja i rasplakala sam se kao nikad.
Moje drugarice već su bile spremne da odu do njega i izvrše osvetu. Insistirale su da ga odmah pozovem i otkažem sve.
Ali ja sam voljela Aleksa. Željela sam da se udam za njega. Bila sam u prevelikom šoku da bih osijetila bijes i tako ga nisam ni pozvala.
Naravno, ni oka nisam sklopila te noći, i čim je svanulo, probudila sam drugarice i rekla im da sam donijela odluku – vjenčanja će biti, a ja ću u ključnom trenutku da kažem da znam sve.
Naravno, ni oka nisam sklopila te noći, i čim je svanulo, probudila sam drugarice i rekla im da sam donela odluku – venčanja će biti, a ja ću u ključnom trenutku da kažem da znam sve.
I tako sam šetala do oltara u haljini koja je do juče bila moja vjenčanica iz snova, a tog dana se pretvorila u kostim za klovnove. Aleks pojma nije imao šta mu se sprema. I tako sam se centrirala nasred sobe, duboko udahnula i pred svima rekla istinu o Aleksu.
– Danas neće biti vjenčanja jer se ispostavilo da Aleks nije ono što sam mislila da jeste – rekla sam. Aleks je krenuo da me uhvati za ruke, ali ja sam u njima imala telefon sa slikama. Pročitala sam naglas svaku poruku. Aleks je bio sve blijeđi i blijeđi.
Na kraju, kad sam završila sa čitanjem, tako uplakana sam ga pogledala. Samo me je nijemo gledao.
Na kraju je istrčao iz crkve, a njegov kum za njim. Njegova porodica ostala je otvorenih usta, gledajući u mene.
– Sve vas volim i drago mi je što ste tu uz mene iako je povod užasan. Nažalost, danas neće biti proslave vjenčanja, ali ćemo slaviti iskrenost, potragu za pravom ljubavi i slušanje srca, čak i kada istina boli – rekla sam im.
Uslijedio je neodlučan aplauz. Da li sam postupila ispravno i na pravi način saopštila vijesti? Budući da je poslije zaista usledila sjajna žurka, vjerujem da jesam.
