„Ono što se dugo pravi na kraju će biti bolje”, kaže jedna njemačka poslovica. Uvođenje aplikacije upozorenje u slučaju infekcije koronavirusom za pametne telefone u Njemačkoj je trajalo nešto duže nego u mnogim drugim zemljama. Kina i Južna Koreja su, primjerice, još u martu počele sa korištenjem odgovarajuće aplikacije. Evropske države, poput Francuske, su to uradile početkom juna. Ovo su najvažnija pitanja i odgovori o novoj njemačkoj aplikaciji:
Zašto je pitanje zaštite podataka bolje rješeno nego u drugim zemljama?
Za razliku od Kine, gdje aplikacije za upozoravanje na infekcije koronavirusom bilježe kompletne profile kretanja korisnika i šalju ih na računare državnih službi, njemačka aplikacija uopće ne locira korisnike, prenosi DW.
Njemačka aplikacija ne otkriva gdje se neko nalazi; nijedna služba ne može špijunirati korisnike. Aplikacija samo prepoznaje koji su drugi korisnici aplikacije trenutno u blizini. To funkcionira putem Bluetooth-a, putem koga telefonski uređaji mogu razmjenjivati podatke sa onima u neposrednoj blizini.
Telefoni pri tome međusobno kratko razmijenjuju identifikacione brojeve. Podaci o tim kontaktima pohranjuju se samo na pametnom telefonu određenog korisnika. Oni su šifrirani te ih čak ni vlasnik telefona ne može vidjeti. Prikupljeni podaci se nakon dvije sedmice automatski brišu.
Pored toga, postoje podaci i na verifikacionim i serverima aplikacije. Međutim, oni su anonimni i koriste se za slanje ključeva za verifikaciju i brojeva transakcija kako bi sistem funkcionirao sigurno. Da bi povećali povjerenje u aplikaciju i osigurali transparentnost, programeri su unaprijed objavili izvorni kod aplikacije.
Kako funkcionira procedura upozorenja kada se neko zarazi?
Ako jedna laboratorija ustanovi da se neko zarazio, njemu se zajedno sa rezultatom testiranja šalje posebno generiran QR-kod koji bi trebalo skenirati pametnim telefonom. Tek od tada je moguće aktiviranje slanja upozorenja. Pri tome, telefon šalje anonimne podatke kontakt osoba na centralni server.
Potom server automatski šalje upozorenje u vidu push-poruke svima onima koji su dokazano u posljednjih 14 dana, tokom najmanje 15 minuta, imali kontakt sa zaraženom osobom. Dozvola za slanje poruke upozorenja od strane laboratorija pomoću QR-koda potrebna je kako bi se osiguralo da niko ne može izazvati lažni alarm.
Oni koji dobiju takvo upozorenje dobivaju i preporuke kako da se ponašaju: Primjerice, da se podvrgnu testiranju na koronavirus kod ljekara, kao i karantinu.
Kada će se aplikacija naći u upotrebi i ko je može koristiti?
Savezni ministar zdravlja Njemačke Jens Spahn najavio je da će programeri – Deutsche Telekom i SAP – aplikaciju predstaviti u trećoj sedmici juna 2020. godine. Od tada bi ona trebala biti dostupna.
Aplikaciju neće moći instalirati svi korisnici pametnih telefona: ona funkcionira na Android uređajima od operativnog sistema 6 i iOS uređejima od operativnog sistema 13.5. Osim toga, na uređajima moraju biti uključene Google Play usluge. No, ova softverska komponenta nije instalirana na Huawei uređajima. Prva verzija aplikacije u početku će biti dostupna na njemačkom i engleskom, dok se za ostale jezike, poput turskog, uskoro očekuje.
Koje su slabosti?
Nisu sve laboratorije za testiranje na SARS-CoV-2, kao ni sve zdravstvene službe, opremljene odgovarajućom digitalnom infrastrukturom potrebnom da bi se rezultate ispitivanja poslali u sistem i generirali QR-kodovi.
Stoga će pacijenti koji su testirani u takvim laboratorijama i zato ne mogu dobiti upotrebljiv QR-kod morati svoje podatke slati hotline-službi, koju su zajedno uspostavili Deutsche Telekom i SAP. Taj pozivni centar trebao bi biti u mogućnosti da obradi oko 1000 poziva dnevno.
Pri tome će pacijenti morati odgovoriti na pitanja kojima će uposlenici pozivnog centra ustanoviti da su stvarno testirani. Međutim, kroz ta pitanja i odgovore ne smije se dopustiti da se o pacijentu izvode zaključci. U ovoj kompliciranoj proceduri pak postoji rizik da pacijenti izazovu lažni alarm ili nenamjerno otkriju svoje lične podatke.
Pojedinačna rješenja evropskih zemalja
Velika slabost svih aplikacija za upozoravanje na zarazu koronavisrusom – uključujući i njemačku – je da je uvijek riječ o pojedinačnim nacionalnim rješenjima. One uopće nisu kompatibilne u cijelom svijetu, pa čak i unutar Evropske unije postoji najmanje sedam različitih rješenja koja nisu međusobno povezana ili kompatibilna. Tako putnici koji žele sebe i druge zaštititi korištenjem aplikacije imaju samo mogućnost istovremeno instalirati nekoliko aplikacija.
Dodatni problem je to što se za njemačku i francusku aplikaciju upozorenje može poslati samo ako je određeni nacionalni institut za testiranje potvrdio infekciju. Ako, primjerice, jedan njemački institut ustanovi infekciju nakon povratka neke osobe iz Francuske, putem francuske aplikacije se ne može prenijeti poruka upozorenja.
Iako se skoro sva europska rješenja baziraju na razmjeni podataka putem Bluetooth-a, tako da zadovoljavaju minimalni standard zaštite podataka, u Francuskoj se podaci pohranjuju na centralnom serveru.
