Prema riječima vodećeg statističara za koronavirus u Češkoj Ladislava Dušeka, ta zemlja je stigla do tačke u kojoj bi trebala da počne da doživljava koronavirus samo kao uobičajenu respiratornu bolest i da na to ne troši nepotrebno mnogo pažnje. “Ponašanje češkog društva više nije normalno”, kaže direktor Instituta za zdravstvene informacije. Tvrdi da ih je češki sistem zdravstvenog osiguranja spasio od crnog američkog scenarija, između ostalog. On je iznio ove teze u intervjuu koji je dao portalu Aktualne.cz. Portal Buka preveo je najvažnije dijelove ovog intervjua…
U petak, 21. avgusta, Češka je zabilježila 505 novih slučajeva, što je najveći broj od početka pandemije i gotovo dvostruko u odnosu na prethodne dane. Bilo je više testiranja ali za samo oko dvadeset posto. U ponedeljak smo ponovo “pali” na 260 slučajeva. Kako ljudima treba objasniti ovakve razlike u broju?Ti brojevi ne mogu biti isti svaki dan. Shvatite to da se odjednom sakupi više događaja, takozvanih klastera, i mi ih sve uhvatimo odjednom. Zaista bih rekao da je to slučajno prepletanje događaja i brojeva. Takvu fluktuaciju ne vidimo prvi put, na primjer, kada je puklo u u Pragu i moravsko-šlezijskoj regiji i kada su se ta dva klastera susrela, a nalazi nisu imali veze jedni sa drugima. Nevolja bi bila da broj visokih vrijednosti stalno raste i to dugo vremena, a da higijenske stanice to ne uspijevaju uhvatiti. Ali to se ne događa.
Znači, to vas uopšte ne uznemirava?
– Ne želim to umanjivati, ali zapravo nije važno imamo li 200, 500 ili 600 ljudi koji svakodnevno imaju dijagnozu. To je zato što je velika većina onih koji su sada dijagnostifikovani ljudi, koji nemaju simptome ili imaju samo vrlo blagi tok bolesti. U stvari, o njima se može reći da nijesu bolesni.
Ipak, trenutno imamo 5.470 zaraženih, najviše od izbijanja pandemije. Slično tome, broj slučajeva se sada povećava i u drugim zemljama, u Njemačkoj ili Italiji. Zašto upravo krajem avgusta primjećujemo povećanje? Postoji li razlog za to?
– Negdje krajem maja ukinute su restriktivne mjere i trebalo je neko vrijeme da se društvo vrati na normalno ponašanje. Na primjer, pozorišta i bioskopi nijesu odmah počeli sa radom iz sata u sat sa novim predstavama i nijesu odmah rasprodavali čitave sale. Dakle, bio je period od oko mjesec i po dana kada društva još nijesu bila u potpunosti normalna – a to govorimo o julu. A onda smo počeli primjećivati rast tih brojeva. Moje lično mišljenje je da je to samo prirodna posljedica činjenice da virus nigdje nije nestao a da smo se se vratili u normalan život, gdje je vjerovatnoća prenošenja infekcije relativno velika. I to se ne odnosi samo na nas, baš kao što kažete, odnosi se na cijelu Evropu.
Je li moguće procijeniti šta nas čeka u narednim sedmicama i mjesecima?
– U septembru i oktobru, odnosno u periodu značajnog porasta respiratornih bolesti, broj će nam se naravno povećavati. Međutim treba biti oprezan pa da ne izjednačavamo porast broja dijagnostifikovanih sa pogoršanjem situacije. Gotovo je sigurno da će se broj novih, pa stoga i vjerovatno dijagnostifikovanih, povećavati, ali o stvarnom pogoršanju situacije možemo govoriti tek kada smrtnost značajno poraste ili veliki broj ljudi ima vrlo težak tok bolesti. Ali moram reći da ne mogu predvidjeti šta će se dešavati, i mislim da to niko na svijetu ne može. Moramo samo da sačekamo snagu bolesti na jesen. Ali ako se nastavi razvijati prirodno kao gripa, ne očekujem alarmantne vijesti i nadam se da će covid-19 postati samo jedna od normalnih respiratornih bolesti na koje će se društvo prilagoditi.
Pa je li nam jasnije što će naredno godišnje doba učiniti sa bolešću?
– To je nova bolest, tek je otkrivena njena osjetljivost na temperaturu i godišnje doba, tako da od mene nećete dobiti nikakve mudrosti. Sada, na primjer, svjedoci smo da čak i u vrućim danima koronavirus nije izgubio zaraznost, a bolest se još uvijek relativno lako širi u imunološki osjetljivoj populaciji. Ali tok bolesti je kod većine ljudi blaži nego što je bio u proljeće. Objektivna je stvarnost da je bolest sada blaža. A to vidimo ne samo u Češkoj. Kad uporedim, na primjer, polimorbiditetne pacijente ( imaju više udruženih oboljenja) koji su stvarno stari, jasno je da su u proljeće imali puno veću vjerovatnoću da dobiju komplikacije nego sada. To je prva stvar. Trenutno relativno mali broj pacijenata odlazi u bolnice i vjerovatnoća da će razviti teško stanje je manja od jedne na prema stotinu. Da samo potraje tako do jeseni
Zašto je bolest sada blaža?
– Postoji nekoliko mogućih objašnjenja i morao bih zadirati u područje nauke za koje ne mogu davati objašnjenja, jer nijesam infektolog. Ali postoje i fizički faktori. Ljudi su više vani i društvene interakcije se ne odvijaju toliko u zatvorenom, pa kao rezultat toga, infekcija se prenosi u manjoj količini virusnih čestica. Pojednostavljeno govoreći, s normalnim kijanjem vani na suncu, u tijelo unesete samo ograničenu količinu virusnih čestica, dok kada se to zimi događa u vlažnom okruženju recimo u pozorištu ili u tržnom centru, količina može biti i četiri puta veća. No, činjenica da su ljudi sada značajno ojačali imunitet ljeti takođe igra veliku ulogu. To su stvari koje mogu direktno i indirektno uticati na tok bolesti, ali ne bih želio više nagađati.
Gdje može nastati prekretnica pa da kaže – ovo ide prema gorem stanju?
– Nalazimo se u situaciji kada više ne bismo trebali tražiti potencijalne prekretnice, ali kada bismo trebali naučiti živjeti s bolešću i tretirati je kao uobičajenu respiratornu bolest, iako potencijalno opasnu. Da me ne shvatite pogrešno. Naravno, trebali bismo nastaviti dijagnostifikovati, pripremati bolničku njegu i obratiti pažnju na koronavirus, ali ne bismo trebali unaprijed pripremati scenarije koji bi doveli do zatvaranja cijele države.
Pa, jesu li sada potrebni ravnoteža i smirenost?
– Upravo. Moramo, naravno, biti spremni odgovoriti na situaciju u kojoj počinju naglo rasti faktori poput broja ljudi u teškom stanju u bolnicama ili broja ljudi koji umiru od ove bolesti a da nisu u rizičnim kategorijama. Ali ne bih tražio nikakve dramatičnije prekretnice, i uopšte ne bih spominjao američki scenario.
Kažete da moramo naučiti da tretiramo covid-19 kao normalnu respiratornu bolest. Šta se još mora dogoditi da se to zaista dogodi?
– Dvije stvari. S jedne strane, priroda nam mora pomoći. Potrebno je da s ekorona virus počne ponašati kao poput gripe i da se ne razvija u nepredvidivim smjerovima – da ne vidimo značajan porast smrtnosti. Do sada, brojke potvrđuju da se ništa takvo ne događa, pa se nadamo da će to potrajati. Tada je dovoljno da društvo jednostavno tretira koronavirus kao normalnu bolest. Ali vjerovatno će to biti složenije.
Mislite?
– – Nikada u životu nisam doživio da se oko gripe odigrao tako veliki medijski show, skoro reality show, koji može biti i vrlo opasan. Podaci se prezentiraju svakodnevno, a o svakom objavljenom broju pozitivno dijagnostifikovanih se izvještava i hiljadu puta. A pri tome su to najmanje važni podaci, jer oni nisu ni pacijenti – oni su ljudi koji većinom nemaju problema zbog svoje infekcije. Gotovo mislim da će nam priroda više pomoći nego što će ponašanje društva, za koje mislim da trenutno nije normalno, promijeniti.
Šta vas muči osim medijske pažnje?
– Na primjer, ljudi se žale kako higijenski radnici ne obraćaju dovoljno pažnje na njihove zdravstvene probleme. Ali onda se ispostavi da je muškarac nazvao higijensku stanicu jer je prehladio i samo se osjećao zaražen. Tako treba prestati razmišljati. Jeste li ikad pozvali higijensku službu zbog prehlade? To nije normalno ponašanje
Dakle, mislite li da bismo mogli prestati stresirati oko covid-19 od sutra, na primjer, i uzeti to kao gripu od koje smo oboljeli toliko puta?
– Ovako mu možemo pristupati od početka juna. I to kažem kao osoba koja sigurno ne pripada onima koji bi željeli da umanjuju bolest. Novi koronavirus nije gripa i sigurno je bolest koja je u proljeće vrlo značajno povećala smrtnost u mnogim zemljama. Od početka juna, međutim, u Češkoj smo primijetili blagi tok bolesti koji već dobra dva meseca nije bio naročito ni brojan. Sada se bolest prenosi više, nije izgubila zaraznost, ali o tim smo razlozima već razgovarali.
Ali vjerovatno nije dobra ideja ni olako shvatiti bolest…
– Naravno da ne. Naravno, kad idem u bolnicu na posao, ja i dalje nosim masku, jer mogu imati koronavirus bez da to znam. Međutim, nema razloga da bolest u ovakvom obliku doživljavamo u medijima šesti mjesec zaredom. Ono što je u početku bilo razumljivo, već je pretjerano. Uporedite ga, na primjer, s žuticom koja može biti i prokleto opasna ili, ako preskočim sasvim druge bolesti, poput leukemije ili multiple skleroze. Nijedna od tih bolesti nema takvu, ponekad očaravajuću, medijsku pažnju. Mislim da to nije tačno. I što je najvažnije, nikome ne pomažemo time. To uopšte nema efekta na rješavanje situacije s bolešću,pišu Vijesti.me
Dakle, mislite li da bi mediji trebali polako napuštati temu koronavirusa?
– Imamo slobodu govora. Neka svi emituju i pišu što žele. Ja bih recimo značajno smanjio učestalost objavljivanja podataka i sveo to na sedmično objavljivanje sumarnih izvještaja. A uglavnom bih obavještavao kada se desi nešto netipično, kako bi ljudi, naprimjer, znali da o nečemu moraju biti oprezni. Na primjer, značajna zaraza u socijalnim ustanovama u dijelu zemlje, kada će biti potrebno objasniti javnosti potrebu za ograničenjem posjeta. Dio toga da covid-19 počnemo tretirati kao normalnu respiratornu bolest je i to da ga nemamo pred očima osamnaest puta dnevno. Idete tramvajem – koronavirus, uključite televiziju – koronavirus, otvorite konzervu – iskače koronavirus…
