Mit je i da postoje kreativni i nekreativni poslovi. Svjedoci smo da je danas svijet pun nekreativnih umjetnika, i jako keativnih računovođa. Čak previše kreativnih, što dokazuju sve češći finansijski skandali.
Postoji mnogo stvari za koje bismo želeli da budu istina. Na primjer, da samo razmišljanje o tome kako bi trebalo da smršamo dovede do čudotvornog topljenja kilograma. Ili da ćemo pod tušem odjednom spoznati prosvjetljujuće rješenje za problem koji nas već dugo muči. Ako ne pod tušem u svjesnom stanju, ono makar u snu. Po istom principu, voljeli bismo da naša anksioznost, naša stalna nervoza i strah da će se nešto loše desiti ustvari predstavljaju našu veliku prednost.
Ali uvjerenje kako su natprosejčno kreativne osobe obavezno i „teški“ ljudi je običan – mit, tvrdi Skot Beri Kaufman, profesor psihologije na Univerzitetu u Pensilvaniji i direktor naučnog Instituta za kreativnost.
Nepodnošljivi kolega „kreativac“
Pomenuto uvjerenje je posebno rasprostranjeno u ovo naše vrijeme kreativnih industrija, tehnoloških „zvezda“ i milionera koji jedva da su izašli iz puberteta. Stereotip koji nam se nameće je nervozni genije koji se ne uklapa u standardna pravila, naprotiv ruši ih na svakom koraku. On nema uobičajeni životni ritam, spava kad svi drugi rade a onda sasvim suprotno – provodi niz besanih noći u oblikovanju neke svoje genijalne ideje.
Nije timski igrač jer niko ne može da ga prati, ali i zato što svojim ispadima maltretira sve oko sebe i opsjednut je sobom. Nedosljedan je, što je važilo juče ne važi i danas, promjenljivog je raspoloženja, ali je uvijek nepet – bilo da je mračan i isfrustriran zbog „katastrofe koja predstoji“, ili euforičan u sprovođenju svoje ideje po svaku cijenu.
Netačne poruke da je neuroza preduslov veličine
Mnoge od ovih priča serviraju nam mediji. Ima puno utjehe u naslovima: „Neurotični ljudi imaju veće šanse da budu kreativni“, „Neuroza nije poremećaj – ona je vjerovatno preduslov veličine“, „Mladi neurotičari će vjerovatno izrasti u kreativne genije“.
Mnogo utehe, i mnogo neistine. Ali mediji nisu jedini odgovorni za širenje poruka kako neuroza predstavlja „čarobni začin“ za kreativnost. Oni se pozivaju na istraživanja i izjave koje daju pripadnici naučne zajednice.
Recimo, u nedavnoj studiji koju je objavila grupa psihologa sa „Kings koledža“ u Londonu, predvođena neurobilogom Adamom Parkisnom, tvrdi se da upravo zato što su neurotični ljudi skloni pretjeranim strahovima i stalno brinu zbog problema od kojih većina postoji samo u njihovoj glavi – oni bolje rješavaju stvarne probleme od drugih. Vječito napeti šta bi to moglo da pođe po zlu, njihov mozak je neprestano aktivan i okupran kalkulacijama, računicama, alternativama i tjera ih na akciju i u situacijama kada drugi „sjede skrštenih ruku“.
Njutn, nevozni genije
U prilog svojoj argumentaciji citiraju rečenicu iz dnevnika koji je vodio čuveni enegelski fizičar i matematičar Isak Njutn: „Po cijelu noć razmišljam o problemu i čekam da sa svitanjem polako počnem da ga sagledavam u jasnom svjetlu“. U studiji navode i niz opsesivnih ponašanja i neurotičnih tenedenicija kojima je Njutn bio sklon, što ga je na kraju dovelo do nervnog sloma 1693. godine.
Potom nastavljaju sa primjerima neurotičnih genijalaca, sve do današnjeg vremena, navodeći i rezultate nekih drugih istraživanja kako bi potkrijepili svoje tvrdnje. Između ostalog, citiraju nalaze studije koja je rađena na osnovu proučavanja o ponašanju zaposlenih u marketinškoj industriji. U njoj se zaključuje da oni koji rade na kreativnim poslovima uglavnom ispoljavaju crte neurotične ličnosti, ali da zato imaju mnogo veće šanse da postignu bolje rezultate od njihovih kolega koji rade „nekreativne“ poslove.
Nekreativni umjetnici i kreativne računovođe
Problem sa istraživanjem koji su objavili Parkins i njegov tim je u tome što nema dovoljno naučnih argumenata koji bi dokazali direktnu povezanost neuroze sa kreativnim postignućima, ističe Kaufman. Ne postoji nijedan dokaz koji bi makar nagovijestio da je Njutnova neuroza bila „odskočna daska“ za njegova otkrića poput zakona gravitacije, a još manje da je rezultatatima na koje će se pozivati fizika, mehanika i matematika još vijekovima kasnije doprinio nervni slom koji je doživio.
Pomenute tvrdnje demantuje i stvarnost koja nas okružuje. Svjedoci smo da u svakodnevnom životu čovjek može biti kreativan u bilo kojoj oblasti, kao da i to što je neka ljudska djelatnost unaprijed proglašena za kreativnu ne znači da su i svi koji u njoj rade maštoviti i originalni.
„Danas u svijetu ima puno nekreativnih umjetnika i jako kreativnih računovođa. Čak i previše kreativnih, što nam pokazuju sve češći finansijski skandali kada se otkriju ’majstorski’ smišljene računovodstvene prevare. Uostalom, nije tek tako ’kreativno računovodstvo’ dobilo status nove industrije našeg doba“, konstatuje Kaufman.
Ključni preduslov za kreativnost je radoznalost
On ističe da brojna druga istraživanja, pa i ona u kojima je sam učestvovao, ukazuju da između neuroze i kreativnosti nema direktne veze, već da je za maštovitost i inventivnost presudna radoznalost.
Ključni preduslov da neko bude kreativan je da ima otvoren um za nove i drugačije ideje, a potom da posjeduje ogromnu koncentraciju i upornost da realizuje to što je zamislio.
Njutn jeste bio neurotičan, ali i veoma usredsređen na to što je radio i odlučan da istraje godinama na odgonetanju nekog problema sve dok ga ne riješi. Ove njegove osobine su bile sigurno daleko značajnije za postignuća koja je napravio u nauci, nego njegovi strahovi koji su ga doveli do nervnog sloma, tvrdi Kaufman.
Brojna istraživanja među slikarima, muzičarima, piscima i drugim umjetnicima, ali i među drugim profesijama koje nemaju „pedigre“ kreativnih, pokazuju i to da kreativni ljudi imaju još jednu sposobnost – produktivnu maštu. Za razliku od onih kojima sanjarenje služi samo da bi pobjegli od stvarnog života, kreativni ljudi su produktivni sanjari. Oni su u stanju da u svoj glavi uobliče određenu ideju i potom predvide mogućnosti kako ona može da se realizuje.
Staloženi ljudi nisu „operisani“ od strasti i energije
Ako su kreativci staloženi, to je njihova ogromna prednost da svoju ideju izvedu do kraja i istovremeno sačuvaju sopstveno zdravlje. Jer staloženost ne znači nedostatak strasti i energije, ističe Kaufman. S druge strane, upozorava, strast se često brka sa neurozom koja je bolest. Neurotični ljudi mogu biti veoma kreativni, ali za razliku od staloženih, oni za svoja postignuća plaćaju veoma visoku cijenu. Kafman navodi brojne studije, ali i iskustva iz sopstvene psihološke prakse da su neurotični kreativci daleko izloženiji riziku od bolesti zavisnosti, duševnih oboljenja i samoubistva.
Dokazi su jasni: neurotični ljudi nisu nužno kreativni geniji. Oni koji ispoljavaju natprosječnu kreativnost, to uspijevaju prije svega zato što su radoznali, imaju izuzetno razvijenu sposobnost da oblikuju ideje u svojoj glavi, ali i ogromnu motivaciju, koncentraciju i upornost da ih ostvare, zaključuje Kaufman i dodaje:
„Vjerujte mi, i ja bih volio da sam kreativni genije samo zato što sam neurotičan. Ali moji pretjerani strahovi me samo ograničavaju i najsretniji sam i najproduktivniji kada uspijem da ih se oslobodim“.
