Plastični viziri za lice ne sprječavaju širenje koronavirusa, pokazalo je najnovije istraživanje. Ono što se otkrilo jest da viziri stopostotno omogućuju prijenos sitnih kapljica zrakom kod pacijenata zaraženih koronavirusom. Dakle, viziri zapravo “oslobađaju” kapljice. Istraživanje je proveo centar Riken u Japanu.
Vizire su, kao alternativu maskama za lice, stručnjaci proglasili odgovarajućom zaštitom od virusa, što izgleda nije točno. Velik broj vlada i zdravstvenih dužnosnika preporučio je vizire frizerima, brijačima, tattoo majstorima i kozmetičarima kao štit od zaraze dok rade s mušterijama. Kako piše Daily Mail, računalna simulacija je otkrila da se sto posto kapljica u zraku oslobađa tijekom razgovora i disanja te je riječ o veličini od pet mikrometara i da je upravo taj postotak “pobjegao” kroz vizir.
Polovica većih kapljica, veličine 50 mikrometara, koje su oslobođenje kašljem ili kihanjem, također su se našle u zraku unatoč viziru. Inače, jedan mikrometar je milijunti dio metra.
Viziri rade samo u kombinaciji s maskama
Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) kaže da štitnici za lice mogu pomoći u prevenciji koronavirusa. No, agencija kaže da viziri djeluju samo u kombinaciji s drugim sigurnosnim mjerama, poput nošenja maske, socijalnog distanciranja i čestog pranja ruku. Štitovi za lice ne pokrivaju u potpunosti cijelo lice, ostavljajući prostor kapljicama izbačenim iz usta i nosa da pobjegnu, prenosi “Net“.
Vizire lice također nose liječnici, medicinske sestre i drugi bolnički radnici na liniji fronta Covida-19, ali uz dodatak kirurške maske za lice, prenosi Daily Mail. Makoto Tsubokura, vođa tima istraživanja koje je proveo centar Riken u Japanu, upozorio je na nošenje vizira na licu. Za The Guardian je rekao: “Sudeći prema rezultatima računalne simulacije, nažalost učinkovitost vizira, u sprječavanju širenja kapljica iz usta zaražene osobe, ograničena je u usporedbi s maskama. To se posebno odnosi na kapljice manje od 20 mikrometara. Sve puno manje kapljice također izlaze. Istodobno, nekako djeluje za kapljice veće od 50 mikrometara.”
Rekao je da oni kojima savjetuju da ne nose maske za lice, poput osoba s osnovnim respiratornim problemima ili male djece, umjesto toga mogu nositi štitnike za lice, ali samo u vanjskim ili unutarnjim prostorima koji su pravilno prozračeni. Dokazi slijede iz istraživanja provedenog na Fakultetu za inženjerstvo i računalne znanosti Sveučilišta Florida Atlantic objavljenog 1. rujna, koje je također utvrdilo da štitnici za lice nisu učinkoviti u zaustavljanju širenja koronavirusa.
U studiji objavljenoj u časopisu Physics of Fluids, znanstvenici su stavljali fluorescentne tvari u kapljice kako bi mogli pratiti njihovo širenje. Postavljena je i lutka za izbacivanje kihanja i kapljica kašlja, s mješavinom destilirane vode i glicerina kako bi se stvorila sintetička magla.
Viziri blokiraju početno kretanje kapljica i ništa više
Otkriveno je da viziri zaustavljaju početno kretanje kapljica prema naprijed, no da se druge kapljice rašire oko “štita” i pobjegnu. Profesor Mahnar Dhanak, koautor istraživanja, kaže da su znanstvenici iz najnovije studije uspjeli primijetiti da zaštitni štitnici mogu blokirati početno kretanje čestica s prednje strane, no da aerosolizirane kapljice budu istjerane izvan vizira i da se tako mogu kretati.
“S vremenom se te kapljice mogu raspršiti na širokom području i u bočnom i u uzdužnom smjeru, iako sa smanjenom koncentracijom kapljica”, kaže profesor Dhanak. Vodeći autor istraživanja, profesor Siddhartha Verma dodaje: “Štitovi za lice imaju uočljive praznine na dnu i sa strane, a maske s otvorima za izdah uključuju jednosmjerni ventil koji ograničava protok zraka prilikom udisanja, ali omogućuje slobodan odljev zraka. Udisani zrak filtrira se kroz materijal maske, ali izdahnuti dah prolazi kroz ventil nefiltriran.”
Ono što je istraživanje zaključilo jest da viziri nisu toliko učinkoviti kao uobičajene maske za lice.
