Bivši željeznički radnik primio je diplomu ovog ljeta s tradicionalnim vijencom na glavi, a aplaudirali su mu članovi porodice i njegove – preko 70 godina mlađe kolege.
“Ja sam normalna osoba, kao i svi drugi,” odgovorio je na pitanje kakav je osjećaj primiti diplomu u poznim godinama.
Giuseppe je bio zakoračio u desetu deceniju kad je upisao studij Historije i filozofije na Univerzitetu u Palermu. Oduvijek je volio knjige, ali nikad mu se nije pružila prilika da ide na studij.
“Rekao sam: to je to, sad ili nikad. I tako, 2017. godine odlučio sam da upišem studij,” rekao je u razgovoru za Reuters, u svom stanu u Palermu koji rijetko napušta ovih dana zbog iznemoglosti.
“Razumio sam da je pomalo kasno upisati trogodišnji studij, ali rekao sam sam sebi: idemo probati mogu li ja to,” priča 96-godišnjak.
Diplomirao je kao prvorangirani student u svojoj klasi s najvećim počastima, a čestitao mu je i univerzitetski rektor, Fabrizio Micari.
Giuseppe je odrastao u siromašnoj sicilijanskoj porodici u godinama koje su prethodile Velikoj depresiji. Prošao je samo osnovno školovanje kao dječak. Pridružio se mornarici i služio tokom Drugog svjetskog rata, a nakon toga zaposlio kao željeznički radnik kako bi uzdržavao porodicu.
Iako je svijet bio fokusiran na ekonomsku postratnu obnovu, Paterno je želio učiti i tako je završio srednju školu u 31. godini, uvijek težeći ka višim ciljevima.
“Znanje je kao kofer koji nosim sa sobom, to je blago,” naglašava.
Kao student, eseje je pisao na štampaćoj mašini koju mu je majka poklonila kad se penzionisao 1984. godine. Zaobilazio je Google, a tražio je printane knjige, i nisu ga privlačile studentske zabave 20-godišnjih kolega, koji su iskreno podržali njegov uspjeh na diplomskoj svečanosti.
“Vi ste primjer za mlađe studente,” rekla mu je profesorica sociologije, Francesca Rizutto, kada je položio zadnji usmeni ispit.
Priznaje, bio je pomalo nezadovoljan video pozivima koji su zamijenili nastavu u učionicama tokom pandemije, ali kaže to ga nije obeshrabrilo nakon svega što je prošao u životu.
“Sve to nas je ojačalo, sve moje vršnjake, one koji su još među živima,” zaključuje Giuseppe.
Ne namjerava stati s univerzitetskom diplomom.
“Moj budući projekat je da se posvetim pisanju. Želim proći kroz sve tekstove kojima se nisam imao priliku dublje posvetiti. To je moj cilj,” kaže 96-godišnji diplomant.
