U našim klimatskim uslovima najbolje rezultate daje jesenja sadnja. Jesenja sadnja trešnje obavlja se od opadanja lišća (početkom novembra) do početka zimskih mrazeva. Sadnicama posađenim u jesen stoji na raspolaganju dovoljna količina vlage u zemljištu, presjeci žila kalusiraju i na njima se obrazuju apsorpcione žilice koje rano u proljeće, čim se zemljište zagrije počinju intenzivno da obavljaju funkciju. Trešnje posađene u jesen ranije kreću, brže rastu u proljeće i bolje se razvijaju naredne godine. Ako se ne obavi jesenja sadnja treba nastojati da sadnice budu posađene tokom toplih zimskih dana kada zemljište nije smrznuto. Što je sadnja kasnija smanjuje se procenat prijema i porast posađenih voćaka. Kasno posađene sadnice su veoma osjetljive na sušu, pa ih treba češće zalivati.
Pošto je završena fina priprema zemljišta, razmjeravanje i obilježavanje mjesta za sadnju, kao i kopanje jamića, pristupa se pripremi sadnica za sadnju. Ukoliko se sadnja obavlja u proljeće preporučuje se da se korijen istrapljenih sadnica potopi u vodu (12-24 h) da bi sadnice povratile svežinu. Sadnice se pripremaju pojedinačno. Priprema se sastoji od detaljne kontrole korijenovog sistema i nadzemnog djela sadnice. Pri čemu treba voditi računa da nema mehaničkih oštećenja i prisustva prouzrokovača bolesti i štetočina, da sadnice nisu počele da se suše ili da nisu izmrzle. Sve oštećene, nekvalitetne i zdravstveno neispravne sadnice se odstranjuju.
Povrijeđene žile na sadnici treba odstraniti odsjecanjem do zdravog mjesta. Zdrave žile se skraćuju na dužinu 20-25 cm da bi se osvježili presjeci. Treba odstraniti i žile koje se ukrštaju i prepliću. Žile se orezuju oštrim voćarskim makazama, tako da presek bude gladak i što manji. Preporučuje se da se korijen sadnice trešnje prije sadnje umoči u „kašu“ koja se sastoji od jednog dijela svježe goveđe balege, dva dijela zemlje i jednog dijela vode. U vodu treba dodati neki fungicid u cilju dezinfekcije žila.
Trešnja se može saditi i hidroburom posebno na suhim i težim zemljištima. Otvaranje rupe u koju se stavlja sadnica vrši se uz pomoć burgije i sa dodatkom vode. Tada je idealan kontakt korijena sa sitnom zemljom koja pravi blato. Nakon povlačenja vode oko korijena nema vazdušnih džepova pa je prijem daleko bolji i porast ubrzaniji. Hidrobur je posebno efikasan u uslovima kasne proljetne sadnje, prenosi “Bolja zemlja“.
