Slučaj porodice Senada Zahirovića iz Turbeta kod Travnika, koja je deportirana iz Francuske u BiH zbog nasilja nad 17-godišnjom kćerkom S.Z., izazvao je ogroman interes medija u BiH, ali i u cijelom regionu i Evropi.
I dok su mediji širom Evrope izvijestili da je Senad ošišao kćerku naćelavo zbog ljubavi sa Srbinom, izvjesnim Dušanom, Zahirovići su nedavno u ekskluzivnoj ispovijesti za Avaz progovorili o svemu što se događalo.
– Grozno je što smo u svim medijima predstavljeni kao divljaci iz Bosne, kao ljudi koji su maltretirali svoje dijete. Jesam, ja sam je ošišao naćelavo, ali ne jer je njen momak Srbin, nego zato što je imala odnose s njim. To je za mene i moju porodicu neprihvatljivo – ispričao je Senad Zahirović, što je potvrdila i njegova supruga Safeta.
Njih dvoje su naveli i da se radi o narkomanu i nasilniku, koji je njhovu kćerku i fizički maltretirao.
– Udarao ju je. Ja sam samo spašavao svoje dijete od jednog lošeg čovjeka koji njoj ništa dobro neće donijeti. Nažalost, ona to nije na sudu tako ispričala, nego je ispalo da smo mi nju maltretirali jer je u vezi sa Srbinom. To je laž! To nije tačno – kategorično je odbo tvrdnje medija Senad Zahirović.Međutim, sada je progovorila i njihova maloljetna kćerka, koju je sud nakon svega dodijelio jednoj hraniteljskoj porodici u Francuskoj.
U ekskluzivnoj ispovijesti za srbijanske Novosti, uz prethodno dobijenu saglasnost svog advokata, ova djevojka je ispričala da suđenjima nije kraj, kao i da nije potpuno zadovoljna odlukom Suda.
– Nisam zadovoljna odlukom za mog strica, jer nije kažnjen dovoljno – kaže S. Z. – Još se i pobunio, i podnio žalbu, jer se ne slaže sa kaznom koju je dobio. Zato 26. novembra opet imamo suđenje.
Naime, iako je u javnosti objavljena informacija da ju je ošišao otac, ona sada tvrdi da to nije istina i da je sve učinio zapravo njen stric.
– Riječ je o tome što su moji roditelji pričali da me je šišao otac, a u stvari nije otac, nego stric. Roditelji su htjeli samo da zaštite strica, da ne bi izgubio “papire” u Francuskoj, jer su svakako morali da se vrate u Bosnu – tvrdi S. Z.
Kaže i da je radosna što je nisu razdvojili od momka:
– Sretna sam što smo na kraju pobijedili i što sam ostala sa njim ovdje u Francuskoj!
Porodica joj je sada daleko, neće moći da ih viđa neko vrijeme. O njoj, kao maloljetnici, brine socijalna služba.
– Za moje roditelje mi i jeste malo žao i teško, ali ću to ipak da prebolim, poslije svega što sam prošla. Jaka sam bila, i ostaću jaka do kraja. Naročito mi je teško bez moje sestre, jer smo bile mnogo vezane jedna za drugu,prenosi Depo
Sada se oporavlja od svega što se dogodilo.
– Trenutno se ne osjećam loše, kao onda kad se sve ovo dogodilo – kaže.
Otkrila je i da održava vezu sa Dušanom:
– Viđam ga svake nedjelje. To nam mnogo znači!
