Depresija se prije svaga vezuje za kontinuirano osjećanje tuge i sniženo raspoloženje, to je simptom koji praktično definiše ovaj poremećaj. Pored ovog simptoma zvanično se kao ključni simptomi navode još i gubitak interesovanja i gubitak energije, dodatno su tu poremećaj spavanja i apetita, osjećanje krivice, nisko samovrednovanje, suicidalne misli, problemi sa koncentracijom.
Kada sagledamo spisak ovih simptoma, možemo zaključiti da postoje simptomi koji se tiču afekta i emocija (sniženo raspoloženje, tuga, krivica) i simptomi koji opisuju ponašanje (poremećaj sna i apetita, ovdje bismo mogli dodati i usporeno obavljanje ili prestanak obavljanja svakodnevnih životnih aktivnosti). Od kognitivnih simptoma imamo suicidalne misli, probleme sa koncentracijom i nisko samovrednvanje, ipak kognitivni aspekt depresije obuhvata mnogo više od toga. U okviru kognitivno-bihejvioralne terapije, kognitivna komponenta odnosno način razmišljanja predstavlja jedan od ključnih faktora održanja negativnog afekta i ponašanja.
Postoji nekoliko pogrešnih načina razmišljanja koji su tipični za depresiju.
Razmišljanje sve ili ništa. Životni događaji se interpretiraju kao potpuno loši ili potpuno dobri, postoji samo crno ili beijlo stanovište. Npr., osoba sebe doživljava kao potpuno neuspješnu/nevoljenu a druge kao potpuno uspješne/voljene.
Pretjerana generalizacija. Nekoliko loših situacija ili samo jedna loša situacija navodi osobu da vjeruje da će sve situacije ispasti loše. Npr., osoba koja je doživjela da nekoliko puta bude odbijena za neki posao, smatra da se nikada neće zaposliti i da povodom toga ne može ništa da učini.
Selekcija informacija. Traženje i uzimanje u obzir samo negativnih informacija o sebi. Negativne informacije predstavljaju potvrdu o sopstvenoj bezvrijednosti i bespomoćnosti, dok se pozitivne informacije ignorišu i prije vide kao izuzeci nego pravilo. Npr. osoba vjeruje da joj se nikada ništa lijepo nije dogodilo u životu, da nikome nije stalo do nje i sl.
Personalizacija. Osoba smatra da je jedino ona uzrok određenih događaja. Npr. Loše se ponašala/-o prema meni jer nisam dovoljno zanimljiv/-a.
Okrivljavanje. Suprotno od personalizacije, okrivljavanje uključuje prebacivanje odgovornosti isključivo na druge ljude/okolnosti i odbijanje rješavanja problema. Npr. Beskorisno je da konkurišem za posao, kad su i onako svi konkursi namješteni.
Da bi se depresija prevazišla potrebno je pozabaviti se svim njenim aspektima, a posebno promjenom disfunkcionalnog načina razmišljanja koji pokreće i održava negativan afekat i disfunkcionalno ponašanje, prenosi “Vaš psiholog“.
