straživači su identificirali ukupno 97 studija temeljenih na prijenosu zaraze kontaktom, od kojih je 45 zadovoljilo kriterije uključivanja za metaanalizu.
Ti su izvještaji proučavani kako bi se “procijenila stopa sekundarnog napada (SAR) i posmatrao broj reprodukcije u različitim okruženjima te kako bi se ispitale razlike prema dobi, statusu simptoma, trajanju izloženosti i veličini domaćinstva”.
Prema studiji, šansa da asimptomatski pacijent zarazi bliski kontakt bila je tri i po posto u poređenju sa 12,8 posto kod bolesnika sa simptomima.
Prosječni broj ljudi koje će zaražena osoba zaraziti u svojoj porodici (reprodukcijski broj) procjenjuje se na 0,96 (95 posto CI: 0,67-1,32), navodi se u izvještaju.
– Analiza pruža neke od prvih dokaza da su asimptomatske infekcije bitno manje zarazne od simptomatskih slučajeva – kaže profesor Neil Ferguson, autor izvještaja u članku objavljenom na web stranici Imperial Collegea.
Istraživači su proučavali i brzinu prijenosa u različitim uvjetima, pa su ustanovili da je brzina prijenosa veća u domaćinstvima nego na putovanjima, društvenim okupljanjima, radnom mjestu i među povremenim bliskim kontaktima.
Šansa za prijenos infekcije u domaćinstvu iznosi 21,1 posto.
– S obzirom na to da brojne zemlje pozivaju građane da ostanu kod kuće, s nadolazećim praznicima i slučajevima samoizolacije u domaćinstvu, ovi rezultati pokazuju da je vjerovatno da će ovo mjesto i dalje biti važno u održavanju prijenosa – kazala je Hayley Thompson, još jedan od autora studije.
Istraživači su uočili da su podaci o prijenosu na radnom mjestu, u domovima za njegu i školama ograničeni te da su stoga potrebna daljnja istraživanja,piše Faktor
– Razumijevanje uvjeta u kojima je vjerovatnije da će doći do prijenosa ključno je za usmjeravanje političkih intervencija kako bi se smanjio prijenos, istovremeno uravnotežujući ekonomski učinak – rekao je istraživač s Imperial Collegea Andria Mousa.
