Njegov dugogodišnji prijatelj Acko Nezirović je otkrio da je Džejev testament najbolji pokazatelj boemskog života koji je vodio jer je pjevač razdijelio sve što je imao. Jedino što mu je ostalo je stan na Dorćolu u kojem je i preminuo, a novac je tretirao kao običnu hartiju bez ikakvog značaja.
“Mislim da od nasljedstva nema ništa. Džej je volio sve da dijeli. Prije više od dvadeset godina dok sam živio u Beču, imao je sef u banci. Rekao mi je tada, “hajde da ideš sa mnom, u tebe imam povjerenja.” Tada je imao oko 470.000 maraka, koje je prebacio u drugu banku. Nosili smo mu torbu, da ih prenese. Još mi je rekao “Džoni, ako nas neko napadne, znaću da si nas onda namjestio jer si samo ti znao da idemo”. Uvijek je znao da se našali.”
Pjevač kojeg su voljeli bukvalno svi je bio čistog srca koji za novac nije mario i baš zato je uvijek bio i ostaće naš miljenik, čega je svjestan i Acko dok se prisjeća kako se Džej ponašao u društvu “običnih ljudi”.
“Daj Bože da je ostalo nasljedstvo, da ostane deci jer su divna i za primer. Ali ne vjerujem da je imao nešto. Sve je dijelio. Džeju su pare bile papir kao svaki drugi. Govorio je “zaradio sam to da bih trošio, to ću sve da potrošim”. Nikada nije dao da se plati, a sve su bili veliki cehovi. On je bio takav. Dok mi ručamo, on ode kod konobara i plati. Bili smo na svadbi u Puli, zovem ga u tri ujutru da krenemo na spavanje. On ne ide, ostane i u dva sata popodne dolazim do recepcije, a on igra kolo sa kuvarima, konobarima i ljudima koji rade u hotelu i sve ih kiti novčanicama od pedeset evra. Kaže “neka, i oni imaju djece, mi smo uzeli pare sinoć kada smo pevali”. Takav je bio on”, poručuje Acko.
Nakon što je preminuo, na Fejsbuku se oglasio još jedan njegov prijatelj iz djetinstva, koji se sjetio anegdote iz školskih dana i još tad se znalo i vidjelo koliko je Džej velikodušan.
Ovako je o svom dobrom drugu govorio pevač:
“Lako je meni danas da imam mnogo prijatelja kada sam napravio nešto od svog života. Ima tu mnogo pravih a ima i lažnih. Ali vidite ovog čovjeka – pokazujući rukom na mene, a ja razmišljam šta li će sada da kaže – on je moj prijatelj iz osnovne škole. Tada sam bio samo mali ciganin iz odjeljenja, dijete razvedenih roditelja koje živi sa babom. A baba nema kintu da mi da za užinu. Više bio gladan nego sit. E vidite, ovaj ovde čovek ako ima kiflu on je podeli sa mnom. Ni on često nije imao, ali kad ima podeli. A mnoga druga djeca su me izbjegavala. Ko voli cigane, pa još sirotinju – i nasmija se, a nasmijaše se i oni iz društva”, napisao je prijatelj pjevača.
