Suviše često, očevi misle da su mnogo bolji u sferama podizanja djeteta nego što zaista jesu. Pronašli smo četiri najosnovnije stvari o kojim bi trebalo da vodite računa kako bi vaš muški nasljednik dobio isto tako fundamentalne stvari u svom vaspitanju i jednog dana bio “bolji čovjek” – po savjetima stručnjaka.
“Da li moj sin zna koliko mi znači?”
Investirate novac, vrijeme i energiju u stvari o kojima najviše vodite brigu. Drugim riječima, ako ikada želite da znate do čega je nekom stalo pogledajte njegov izvod iz banke ili ih upitajte kako su proveli svoje vrijeme.
Primarni način na koji očevi mogu pomoći svojim dječacima da oni uvide koliko su važni je da ih postave kao prve na listi prioriteta i zahteva koje život svakodnevno stavlja pred sve nas.
Uz mnogo stvari koje se takmiče za očev novac, vreme i energiju – poslovi, zabava , sport ili televizijski program – djetetu je vrlo lako da pomisli da ono nije bitno.
Stoga je od kritične važnosti da otac vrlo jasno stavi do znanja dječaku da je on prioritet, da je njegova najbitnija investicija upravo on i da sve ostale stvari dobijaju samo ostatak njegove posvećenosti.
“Da li moj sin zna da ga volim?”
Njegovanje označava mnogo stvari. No, definitivno uključuje grljenje i ljubljenje muške djece – da, čak su i dječacima potrebni zagrljaji i poljupci – na dnevnoj osnovi i govorenje da ih volite.
Brigu o njihovim dnevnim potrebama, kao što je na primjer kuhanje za njih, kupanje, igranje sa njima, čitanje i pomaganje njihovim majkama.
Prije nego što se poklonite konvencionalnoj misli da je nega deteta primarno obaveza/teritorija majke, uzmite u obzir da korijen riječi “njegovati” u mnogim evropskim jezicima nosi zapravo značenje “štititi” – a to je uloga koju mnogi očevi sa oduševljenjem prihvataju.
“Da li moj sin zna koliko mi je bitno ono što on radi?”
Sin želi da zna, da način na koji on vodi svoj život – njegovi interesi, školski zadaci, hobiji i strasti – jesu po volji njegovog oca. I kao dobar otac, kritično je za oca da vodi svog sina u pravom smijeru, navodi na prave korake i tako mu pomogne da jedan živi nesebično.
Međutim, ne možete očekivati da ćete naučiti sina vrijednostima dobročinstva i dijeljenja sa drugima, ako mu ni same ne pružate dovoljno – recimo, zajedničkog vremena.
Nećete moći ni da ga zainteresujete da se uključi u društvene aktivnosti koje imaju bilo kakav cilj, ako ni sami kod kuće niste uspostavili malo društvo čiji je i on član.
Pokažite mu da vam je sve ono što čini bitno i potom ćete moći i uspješno da mu pokažete šta je zaista bitno – šta nosi istinske vrijednosti.
“Da li moj sin zna koliko se ponosim sa njim?”
Ovo pitanje se svodi na urođenu potrebu sinova da budu potvrđeni od strane oca. Potvrda oca priprema dječaka da uđe u svijet sa samopouzdanjem i “emocionalnim oklopom” koji će mu biti ne samo potreba da bi “preživio”, već i da uspije.
Upamtite da način na koji otac potvrđuje svog sina zavisi od stvari kao što su mnogi kulturološki i društveni činioci i sinov temperament i interesi. Cilj potvrđivanja je da se nađete sa dječakom u njegovo određeno vrijeme potrebe i da se povežete sa njim – srce sa srcem.
U ovome ne postoji nikakav univerzalan pristup djetetu koji bi se primjenjivao. Nekom dječaku je potrebno uputiti ohrabrujuće riječi u pravo vrijeme. “Poseban” doručak zajedno sa ocem je možda ono što će biti potrebno nekom drugom djetetu.
Ali svi ovi činovi odobravanja/potvrđivanja, veliki i mali, saopštavaju vašem sinu da ste vi njegov zastupnik i da je vaša ljubav prema njemu stalna i bezuslovna.
