1. Dozvoliti djeci da bježe od odgovornosti
Iako možda mislite da će poslovi opteretiti vašu djecu i povećati im nivo stresa, bavljenje kućnim poslovima će im zapravo pomoći da postanu odgovorni.
Obavljanje poslova prilagođenih godinama djece pomaže im da razviju osjećaj sposobnosti i postignuća. Bez obzira da li kažete svom djetetu da vam pomogne oko veša ili da izbaci smeće, određene obaveze prilika su da djeca sebe vide kao sposobne i kompetentne.
2. Ne dozvoliti im da prave greške
Teško je gledati kako vaše dijete u nečemu ne uspijeva, biva odbijeno ili nešto zabrlja. Kada se tako nešto dogodi, mnogo roditelja žuri da spasi djecu prije nego što padnu. Ali štiteći ih od neuspeha zapravo im uskraćujete priliku da se bore i uzvrate.
Bez obzira na to da li je vaše dijete zaboravilo kopačke pred važnu fudbalsku utakmicu ili pogriješi nekoliko odgovora na takmičenju iz matematike – greške mogu biti njihovi najveći životni učitelji.
Svaka greška im je prilika da razviju mentalnu snagu koja im je potrebna da bi bolje postupili sljedeći put.
3. Štititi ih od njihovih emocija
Prirodan poriv je da želite da razveselite svoju decu kad su tužna ili da ih smirite kada su ljuti. Ali način na koji reagujemo na emocije naše djece ima veliki uticaj na razvoj njihove emocionalne inteligencije i samopoštovanja.
Pomozite vašoj djeci da prepoznaju šta to pokreće njihove emocije i naučite ih kako da ih sami kontrolišu. Obezbijedite im „okvir“ koji će im pomoći da shvate kako se osjećaju kako bi im u budućnosti bilo lakše da kontrolišu emocije na društveno primeren način.
4. Podsticanje mentaliteta žrtve
Govorenje stvari poput „ne možemo vam priuštiti nove patike kao što imaju druga djeca jer smo iz siromašnih porodica“ vašem dejtetu potvrđuje da je većina životnih okolnosti izvan njihove kontrole.
Umjesto da svojoj djeci dozvolite da budu samosažaljiva i da preuveličavaju svoje nesreće i probleme, ohrabrite ih da preduzmu neke pozitivne mjere (npr. Neka prodaju limunadu ispred kuće kako bi uštedjeli za stvari koje žele).
Djeca koja prepoznaju svoje izbore u životu imaju više samopouzdanja i optimističniji su po pitanju stvaranja bolje budućnosti za sebe.
5. Prekomerno zaštitnički nastrojeni
Svakako da vas držanje djeteta „pod staklenim zvonom“oslobađa mnogo nelagodnosti i brige, ali pretjerana izolovanost usporava njihov razvoj.
Gledajte na sebe kao na vodiča, a ne kao zaštitnika. Dozvolite svojoj djeci da dožive i osjete život, piše “Stil.kurir.rs”.
6. Očekujete perfekciju
Visoka očekivanja su zdrava, ali ako previše očekujete osetićete neke posledice. Kada djeca vide da od njih previše očekujete, možda se neće ni truditi ili će se osećati kao da se nikada u ta očekivanja neće uklopiti.
Umesto toga, dajte jasna očekivanja na duge staze sa „preprekama na putu“. Na primjer, odlazak na fakultet je dugoročno očekivanje, pa im pomozite da imaju kratkoročne ciljeve uz taj put – postizanje dobrih ocjena, obavljanje domaćih zadataka, čitanje…
7. Kažnjavanje, a ne disciplinovanje
Djeca moraju da nauče da neki postupci dovode do ozbiljnih posljedica. Ali postoji velika razlika između discipline i kazne.
Djeca koja su disciplinovana misle – napravila sam loš izbor. Djeca koja su kažnjena misle – ja sam loša osoba.
Drugim riječima, disciplina daje vašem djetetu samopouzdanje da u budućnosti može donositi pametnije i zdravije odluke, dok kažnjavanje čini da oni pomisle da nisu sposobni da učine bolje.
