Živjela je tačno 122 godine i 164 dana, bez većih bolesti i bila je prilično živahna starica, visoka 150 centimetara i teška samo 45 kilograma. Voljela je da se hvali da nikada nije bila bolesna.
Rođena je u bogatoj porodici u Arlu u Provansi: otac joj je bio brodograditelj a majka iz porodice mlinara. Svi članovi njene porodice su bili dugovječni. Majka je živjela 86, otac 93 a brat je poživio 97 godina.
Topla čokolada za doručak
Imala je lagodno djetinjstvo, školu je završila sa 16 godina, učila je da slika i svira klavir. Govorila je da je ustajala u osam sati, za doručak bi popila kafu sa mlijekom ili toplu čokoladu a otac bi je u podne pokupio kako bi ručala kod kuće.
Prilikom udaje nije morala da mijenja prezime jer se udala za svog dvostrukog rođaka Fernanda Nikola Klementa. Njihovi dedovi po ocu su bili braća a bake po ocu sestre. Žana je tada imala 21 godinu i ne mnogo briga. Sa mužem je živjela u velikom stanu iznad porodične prodavnice, vodila je lagodan život a o svemu su se brinule sluge. Ona je mačevala, vozila bicikl, plivala, igrala tenis i muzicirala sa prijateljima.
Svoje jedino dijete, kćerku Ivon, rodila je 19.januara 1898.godine. Nažalost, kćerka joj je umrla od tuberkuloze, na svoj 36.rođendan a Žan je podigla njenog sina Frederika koji je poginuo u saboraćajnoj nesreći 1963.godine.
Kako više nije imala bliskih srodnika, u dobi od 90 godine, 1965.godine potpisala je ugovor o doživotnom izdržavanju sa advokatom Andre Fransoa Rafraje. Po ugovoru, njen stan će poslije njene smrti pripasti Andreu a on će joj za uzvrat svakog mjeseca plaćati 2.500 franaka. Da li treba da kažemo da je i njega nadživjela?
Rafraje je umro 1995.godine a već do tada je Žan od njega dobila više nego dvostruku vrijednost stana. Njegova porodica je morala da nastavi da ispunjava sve uslove iz ugovora do njene smrti.
Žan je govorila da je samo jednom imala konjuktivitis a da se čitavog života njegovala maslinovim uljem i puderom. Cigarete je počela da puši kad se udala i tako je nastavila sve do 117.godine. Bicikl je vozila do 100.godine a onda je slomila zglob. Vrlo brzo se oporavila i ponovo je mogla da da hoda.
Samostalno je živjela do 110.godine a onda se preselila u starački dom. Svakog dana je tražila da je probude u 6.45. Dan je započinjala molitvom na svom prozoru. Zahvaljivala se Bogu što je živa i što je dan lijep. Ponekad je glasno pitala zašto je toliko dugovječna i zašto je jedina živa u svojoj porodici.
Kretala se brže od mnogo mlađih
Ujutru bi radila gimnastiku slušajući klasičnu muziku na vokmenu. Vježbe za ruke i noge je znala da radi i u fotelji. Njegovateljice su primijetile da se kreće brže od ljudi mlađih od nje 30 godina.
Doručak joj je bio skroman. Popila bi kafu sa mlijekom i pojela dvopek. Volejla je kuhanu govedinu ali ne i ribu. Uz svaki obrok je imala i desert a svakog dana je sebi pravila voćnu salatu od banana i narandži. Nakon svakog obroka bi popušila cigaretu i popila malo porta.
Uživala je u čokoladi i crne poslastice je uvjiek moralo da bude u njenoj sobi. Nedeljno je jela i do kilogram čokolade. Popodne bi spavala dva sata a onda bi posjećivala komšije iz doma. Uveče je voljela da sluša muziku jer više nije mogla da riješava ukrštene riječi koje su joj bile omiljena zabava. Prije spavanja bi popušila još jednu cigaretu. Tim ljekara koji je pratio njeno zdravlje dao joj je nadimak – „Žilavi kolačić“.
Umrla je iznenada a uzrok smrti je ostao nepoznat. Doktori su izjavili da je bila dobrog zdravlja osim što je potpuno oslijepila i ogluhla mjesec dana pred smrt. Kažu da se ljudi u Francuskoj sjećaju te 1997.godine po tome što su umrle princeza Dajana, Majka Tereza i Žan Luiz Kalman, prenosi “Informer“.
