Uprkos upozorenjima o “krivoj kičmi od telefona” i “anksioznosti od društvenih mreža”, i dalje se ponekad uhvatim kako jedem hladnu večeru nakon fotografisanja 37 fotografija iz svih uglova. Moje desetomjesečno štene takođe zaslužuje svoj sopstveni instagram nalog.
Upravo zato sam se iznenadila kada sam osjetila potrebu da svoju vjeridbu ostavim u tajnosti. Vjerenik me je šokirao tim velikim pitanjem prošlog mjeseca, ali niko nije bio srećniji i voljeniji od mene u tom trenutku, i željela sam da tako ostane.
Čak ni sljedećih sedam dana niko, osim najbliže porodice i prijatelja, nije saznao za našu odluku. Dobili smo priliku da sami planiramo svoj budući život, bez konstantnog uplitanja poznanika sa savjetima poput, “trebalo bi da imate malo vjenčanje”, “ne, morate organizovati svadbu sa 500 zvanica”, ili, jedno od meni najdražih, “Hoću li ja biti pozvan/a?”
Uspjela sam i provesti sedam dana sa svojim partnerom na Karibima, bez objavljene ijedne slike u kupaćem dok pijuckam Long Island. Jednostavno smo zaboravili telefone u sobi i posvetili se jedno drugom produbljivanjem našeg odnosa, i mogu vam reći da sam otkrila neke stvari o svom vjereniku koje su učvrstile moju odluku o našem zajedničkom životu.
Možda zvuči čudno, ali ova pauza mi je pomogla da steknem potrebnu perspektivu o životu. Kada svojoj budućoj djeci budemo pričali kako smo se upoznali, možda ćemo im pokazivati slike sa društvenih mreža umjesto iz albuma, ali će uvijek znati da se prava ljubav ne mjeri po lajkovima, kao ni ljepota ni sreća, prenosi Pult24info
