Često majke svoje kćerke štite od bilo kakvog fizičkog napora ili obavljanja i najlakših kućnih poslova. Djevojke tako odrastu u pametne, poslušne, ali nimalo nezavisne osobe. Ne zna samostalno donositi odluke, nema odgovornosti prema svojim postupcima i nesvjesno se uvijek oslanja na pomoć majke.
Svaki roditelj bi trebao naučiti da bude nepotreban svojoj odrasloj djeci. Ovo bi se trebalo odnositi i na ekonomske i na fizičke aspekte života. Mladi bi trebali željeti živjeti samostalno, samostalno rješavati svoje probleme, brinuti se o sebi i zarađivati za život.
Mnogi roditelji ne žele da njihova djeca budu samostalna i radije žele da žive sa njima što je duže moguće kako bi mogli da ih “zaštite” i kontrolišu. Mnogi ipak sanjaju da odu iz roditeljskog doma, da upoznaju svijet, da nauče kako preživjeti sami i boriti se, ali im njihovi roditelji ne dozvoljavaju jer stalno strijepe da će im se nešto loše desiti.
Pretjerana briga je najveći neprijatelj svakom roditelju. Mnogi od njih nisu spremni svojoj djeci pružiti istu onu slobodu koju su oni imali kada su bila u njihovim godinama. Razlog tome je što se plaše da im više neće biti potrebni, pa zato na sve načine pokušavaju zadržati svoju djecu pored sebe.
Čak i kada im roditelji kasnije daju slobodu da odu, oni ne odlaze jer ne žele. Više vole boraviti u udobnosti svog doma gdje imaju svoju sobu i gdje svaki dan imaju obezbjeđene obroke. Kada se ipak odluče da odu od roditelja, djeca ne bježe od brige roditelja, bježe od potrebe da ispune surove roditeljske zahtjeve.
Što više slobode i nezavisnosti dajete svom djetetu veza između vas će vremenom početi da popušta, a potreba da mama bude tu u svakom momentu kada je potrebna će nestati. To je roditeljima teško prihvatiti, ali to je ono što je neophodno da urade.
Koliko god bolno i teško bilo, zadatak svakog roditelja je što nepotrebniji svojoj djeci. Tu fizičku i ekonomsku nezavisnost moraju naučiti od roditelja kako bi mogli donositi vlastite osluke, praviti vlastite greške i preuzeti odgovornost,piše Infpult
Jednom kad djeca postanu odrasla, više im ne trebaju mame i tate. To znači da je došlo vrijeme kada se djeca i roditelji mogu istinski voljeti. Tada odraslom djetetu trebaju mama i tata sa njihovim direktnim prisustvom u ovom surovom svijetu. Oni su potrebni kako bi dijete u duši imalo toplinu od pomisli da ima najdraže ljude u svom životu – svoje roditelje.
