Na putu do kontrole putovnica, hodajući kroz mirisni zrak, vidjet ćete besprijekorno uređene zelene zidove i uredne fontane, ekipe domara (u ljudskom i robotskom vidu) i visokotehnološke kupaonice s interaktivnim zaslonima za povratne informacije, piše BBC Travel.
“Tolik čist da je žvakaća guma kontrolirana tvar”
Ako napustite aerodrom očekujući da će i ostatak grada biti ovako uredan i čist, nećete biti razočarani. Jednom ga je New York Times opisao kao mjesto “toliko čisto da je žvakaća guma kontrolirana tvar”, Singapur je univerzalno poznat po savršeno asfaltiranim cestama, uređenim javnim parkovima i besprijekorno čistim ulicama. Ali čistoća je ovdje više od pukog estetskog ideala. U ovom malom gradu-državi, s nešto manje od 56 godina nacionalne neovisnosti, čistoća je sinonim za društveni napredak, neviđeni gospodarski rast i, odnedavno, koordinirano suzbijanje pandemije koronavirusa.
Iako Singapurci skromno odbijaju sugestiju da je njihova zemlja posebno čista, nacionalni čelnici učinili su sve što su mogli kako bi stvorili i održali savršenu javnu sliku.
“Reputacija čistoće Singapura je nešto što vlada svjesno nastoji promovirati. Izvorno je ta čistoća imala najmanje dvije konotacije. Prva je bila fizička ili ekološka čistoća, a druga je bila čista vlast i društvo koje nije toleriralo korupciju”, objasnio je Donald Low, singapurski akademik i znanstvenik za javne politike.
Postizanje čistoće značilo je razvoj puno toga
Odvojivši se od Malezije 1965. godine, Singapur je, predvođen tadašnjim premijerom Leejem Kuanom Yewom, želio postati “oaza prvog svijeta u regiji trećeg svijeta”, kako ga je on nazvao. “Nova neovisna država-grad željela je privući strane investicije, a Lee Kuan Yew ispravno je vjerovao da će te stvari razlikovati Singapur od ostatka jugoistočne Azije”, objasnio je Low.
U praktičnom smislu, postizanje čistoće značilo je razviti kvalitetne kanalizacijske sustave, stvoriti programe za borbu protiv denge i drugih bolesti, provesti desetljetno čišćenje vrlo zagađene rijeke Singapur, saditi drveće širom otoka i nekad sveprisutne ulične prodavače hrane premjestiti u pokrivene tržnice i centre.
To je također značilo pokretanje mnoštva nacionalnih kampanja javne higijene kojima se apeliralo na građane Singapura da odrade svoj dio posla. “Održavanje zajednice čistom zahtijeva ljude svjesne svojih odgovornosti”, rekao je Lee na inauguraciji kampanje Keep Singapore Clean 1968. godine, što je u međuvremenu postala godišnja inicijativa. Leejev je govor pokušao pobuditi novi osjećaj nacionalnog ponosa među Singapurcima, apelirajući na kolektivistički, komunitarni duh koji je smatrao vitalnim za postizanje nacionalnih ciljeva.
Kako su se ekološki uvjeti grada-države poboljšavali tako je i Singapur postajao privlačan stranim investitorima i turistima, ulazeći u produženo razdoblje gospodarskog rasta bez presedana. U posljednje vrijeme Singapur je redovito vodeći u anketama prema socijalnim uvjetima, poput osobne sigurnosti i kvalitete života, dok se njegova visokorazvijena ekonomija slobodnog tržišta svrstava u red najkonkurentnijih na planeti.
Prodaja žvakaćih i dalje je zabranjena
Nigdje se duh i snaga moderne države ne mogu iskusiti bolje nego u Central Business Districtu, gdje blistavi uredski tornjevi koji stružu nebom i dom su tisućama sjedišta međunarodnih kompanija stoje pored luksuznih hotela, uključujući i kultni Marina Bay Sands, koji je dizajnirao Moshe Safdie. To je vrsta futurističke utopije o kojoj je prvi premijer mogao samo sanjati.
Singapur – Nezavisne.com
Leeja je iritiralo to što su ga inozemni mediji, unatoč postignućima njegove zemlje, nekako uvijek pitali o zloglasnoj zabrani žvakaćih guma. Vjerojatno nije mogao predvidjeti globalnu pažnju koju će izazvati donošenjem zakona 1992. godine za borbu protiv troškova čišćenja žvakaćih guma s javnih mjesta, poput tada potpuno novog sustava javnog prijevoza MRT-a. Danas je konzumacija žvakaće zapravo dopuštena, ako slučajno neovlašteno prokrijumčarite već otvoreno pakiranje, nećete biti bačeni u zatvor, ali prodaja je i dalje zabranjena.
Low objašnjava da je zakon o gumi za žvakanje zapravo prilična anomalija u singapurskim propisima. “Umjesto izravnih zabrana, vlada Singapura obično pribjegava financijskim poticajima za aktivnosti koje generiraju troškove za društvo”, rekao je Low, navodeći kao primjer nedavno uvođenje poreza na ugljik, namijenjenog suzbijanju emisije i poticanju čiste energetske alternative.
Novinara je zanimalo je li Singapur zaista tako čist
Međutim, novinar BBC Travela zapitao se je li Singapur zaista tako čist kako njegova reputacija sugerira. Jasno je da blistavi neboderi, hoteli u obliku čamca i vodoskoci ne daju točnu sliku svakodnevnog života. Ipak, čak i kad je otišao izvan centra grada i u četvrti u koje turisti rijetko zalaze, jednolično dizajnirana javna stambena naselja, uredni javni parkovi i pažljivo osmišljene tržnice bili su daleko od nečistoće.
Potom se reporter uputio u Geylang, područje Singapura poznato po izvrsnoj lokalnoj hrani i po tome što je bilo jedini kvart s legaliziranom prostitucijom u gradu. Ovdje će, pomislio je autor reportaže, vidjeti “pravi” Singapur. Pao je mrak i ulice su zasjale zastarjelim fluorescentno-neonskim natpisima koji su reklamirali seks-shopove, salone za karaoke, kafiće u kojima se prodaje kaša od žabljih nogu, regionalna delicija. “Shvatite ovo kao podzemni trbuh Singapura, suprotnost uređenim neboderima koje vidimo u Central Business Districtu”, rekao je Cai Yinzhou, stojeći u slabo osvijetljenoj uličici.
Yinzhou je odrastao u Geylangu uz seksualne radnice i kockarnice, a sada vodi Geylang Adventures, organiziranu turu koja ima za cilj predstaviti “Geylang kao društveni ekosustav drukčiji od ostalih”. Yinzhouova tura istražuje Geylangove javne kuće, barove i društveno ozračje, koje je često, čini se, u suprotnosti s reputacijom Singapura. Unatoč svojoj neskladnosti s inače obiteljskim gradom, Geylang se nije doimao opasnim. Niti nekom oazom bezakonja. S gotovo 500 sigurnosnih kamera, postojao je osjećaj da su njegovi neposlušni elementi, od poroka do droge, bili pažljivo suzbijani i počišćeni, kako je to opisao Yinzhou.
“Ovo je pravi Singapur i trebao bi ga posjetiti svaki turist”, rekao je jedan Singapurac iz Yinzhouove grupe. BBC-jev se novinar slaže. Iako se Geylang nije doimao sterilnim, ipak se na svoj jedinstveni način uklapao u nacionalni narativ Singapura kao čistog i nekorumpiranog društva. Ove su istaknute singapurske vrijednosti uistinu bile na kušnji prošle godine.
Singapur – BBC
Napredna higijenska infrastruktura značila je da je Singapur spreman za koronu
Još od Leejevih strastvenih kampanja kasnih 60-ih godina pitanje čistoće nije bilo tako relevantno kao u današnje vrijeme. U svijetu koji je radikalno redefiniran krizom covida-19 dobra praksa javne higijene može biti pitanje života i smrti. Na globalnoj je sceni strategija Singapura protiv koronavirusa bila hvaljena. No, za razliku od većine zemalja, singapurski potezi u pandemiji nisu bili samo reaktivni. Napredna higijenska infrastruktura značila je da je Singapur umnogome već bio spreman.
“Obučili smo svoje dužnosnike kako se nositi s dezinfekcijom zaraznih bolesti i prije nego što je covid-19 pogodio našu zemlju”, objasnio je Tai Ji Choong, direktor Odjela za javnu čistoću u Singapurskoj nacionalnoj agenciji za okoliš.
Choong kaže da je osoblje “bilo opremljeno ažuriranim vještinama i znanjem u tehnikama dezinfekcije, rukovanju dezinfekcijskim sredstvima, sigurnosnim postupcima i pravilnom upotrebom osobne zaštitne opreme u slučaju izbijanja zarazne bolesti u Singapuru, što se pokazalo ključnim kad se prošle godine pojavio prvi slučaj covida-19”.
To je posljedica učinkovitog uvođenja tehnoloških rješenja u javno zdravstvo: mobilna aplikacija koje građanima omogućava da dođu do maski, tehnologija termalnog skeniranja tjelesne temperature u većim skupinama i robotski psi koji patroliraju u javnim parkovima i upozoravaju na mjere socijalne distance.
Iako je djelotvorno upravljanje bilo presudno u suzbijanju virusa, pandemija je nagnala lidere da od svojih građana traže mnogo.
U Singapuru, gdje su nošenje maski i traženje kontakata obvezni, odgovor građana u velikoj je mjeri bio adekvatan, prenosi index.
Ali što se uopće moglo očekivati u društvu s kulturnom baštinom čistoće, u kojem su propisana javna higijenska politika i koordinacija u zajednici postale norme?
