Samo vikanje mnogo je manje štetno, ako nije praćeno uvredama na račun djeteta. Kada verbalna disciplina pogađa srž djetetovog bića, kada utiče na njegov stav o sebi samom, tu nastaje problem, piše Zelena učionica.
Evo i primjera. Ako vaše dijete, recimo, prospe sok u vaše krilo, a vi glasno viknete: „Uh” niste vi napali dijete, njegov karakter i njega lično. Male su šanse da je dijete to uradilo namjerno. Ali, ako viknete na dijete: „Idiote jedan! U šta gledaš?! Ne mogu da vjerujem šta si uradio!”, to je već problem.
Samo vikanje mnogo je manje štetno, ako nije praćeno uvredama na račun djeteta. Kada verbalna disciplina pogađa srž djetetovog bića, kada utiče na njegov stav o sebi samom, tu nastaje problem, piše Zelena učionica.
Evo i primjera. Ako vaše dijete, recimo, prospe sok u vaše krilo, a vi glasno viknete: „Uh” niste vi napali dijete, njegov karakter i njega lično. Male su šanse da je dijete to uradilo namjerno. Ali, ako viknete na dijete: „Idiote jedan! U šta gledaš?! Ne mogu da vjerujem šta si uradio!”, to je već problem.
Roditelj i reakcije
Ova druga reakcija je direktan napad na dijete i u njegovom umu može formirati negativan stav o sebi i svojim sposobnostima, čak i ako niste ni mrvicu povisili ton dok ste govorili, prenosi Nova.rs.
Možda najkritičniji dio je kada kažete: „Na šta si mislio? Ne mogu da vjerujem šta si uradio?” Ovakve riječi putuju direktno u dječje srce i mozak i formiraju njihov stav o sebi.
A taj stav obično bude:
„Ja sam glup. Ja sam nespretan. Ja sam loš.”
Jedno pitanje
I nije bitno koliko ste vi divni prema svom djetetu u svim drugim situacijama, koliko mu pažnje posvećujete, nećete time obrisati negativne efekte verbalnih uvreda. Dijete kojem se govori da je loše i nevaljalo, zadržaće takvo mišljenje o sebi i onda kada ga mazite i tetošite.
Da biste otkrili kakav ste roditelj, postoji jedno, jednostavno pitanje koje treba da postavite sebi: „Šta moje dijete misli o sebi, kao rezultat toga što sam mu JA roditelj?”
