Cijepljene osobe koje nikada nisu bile zaražene najvjerojatnije će trebati dodatne injekcije, kao i manjina koja je zaražena, ali nije razvila snažan imunološki odgovor, piše The New York Times.
Obje su studije analizirale ljude koji su bili izloženi koronavirusu prije otprilike godinu dana. Stanice koje zadržavaju memoriju na virus opstaju u koštanoj srži i mogu izbaciti antitijela kad god je to potrebno, pokazuje studija objavljena u ponedjeljak u časopisu Nature. Druga studija objavljena na BioRxivu, web stranici za biološka istraživanja, otkrila je da ove takozvane memorijske B-stanice nastavljaju sazrijevati i jačati najmanje 12 mjeseci nakon početne infekcije.
“Radovi su u skladu s rastućom količinom literature koja sugerira da je imunitet izazvan infekcijom i cijepljenjem protiv SARS-CoV-2 dugovječan”, rekao je Scott Hensley, imunolog sa Sveučilišta Pennsylvania koji nije bio uključen u istraživanje. prenosi “Index“.
Studije smiruju bojazan od prolaznosti imuniteta na virus, kao što je slučaj s koronavirusima koji uzrokuju prehladu, ali ti se virusi značajno mijenjaju svakih nekoliko godina, rekao je dr. Hensley i dodao: “Razlog zašto se često zaražavamo običnim koronavirusima tijekom života možda ima puno više veze s varijacijama tih virusa, a ne s imunitetom.”
Memorijske B-stanice nastale kao odgovor na infekciju virusom SARS-CoV-2 i pojačane cijepljenjem toliko su snažne da sprječavaju čak i sojeve virusa, što znači da nema potrebe za docjepljivanjem, smatra Michel Nussenzweig, imunolog sa Sveučilišta Rockefeller u New Yorku, koji je vodio studiju o sazrijevanju memorije.
“Ljudi koji su bili zaraženi i cijepe se doista razvijaju sjajan odgovor, sjajan skup antitijela, jer nastavljaju razvijati svoja antitijela. Očekujem da će to potrajati jako dugo”, rekao je dr. Nussenzweig za The New York Times.
Rezultat se možda neće odnositi na zaštitu koja potječe samo od cjepiva jer će imunološka memorija nakon imunizacije vjerojatno biti drugačije organizirana u usporedbi s onom nakon prirodne infekcije. To znači da će ljudima koji nisu imali covid-19 i koji su cijepljeni možda ipak trebati dodatna injekcija, rekao je dr. Nussenzweig: “To ćemo saznati vrlo, vrlo brzo.”
Memorijske B-stanice
Nakon prvog susreta s virusom, B-stanice se brzo razmnožavaju i proizvode antitijela u velikim količinama. Jednom kada se akutna infekcija riješi, mali broj stanica nastanjuje se u koštanoj srži, neprestano emitirajući skromnu razinu antitijela. Kako bi promatrali memorijske B-stanice specifične za novi koronavirus, istraživači koje je vodio Ali Ellebedy sa Sveučilišta Washington u St. Louisu analizirali su krv 77 osoba u razmacima od tri mjeseca, počevši otprilike mjesec dana nakon zaraze koronavirusom. Samo je šest od 77 osoba hospitalizirano zbog covida-19, ostali su imali blage simptome.
Razine antitijela u tih osoba brzo su padale četiri mjeseca nakon infekcije i nastavile polako padati mjesecima nakon toga, što su rezultati u skladu s onima iz drugih studija. Neki su znanstvenici ovo smanjenje protumačili kao znak opadanja imuniteta, dok su drugi rekli kako se upravo to i očekivalo. Kad bi krv sadržavala velike količine antitijela na svaki patogen s kojim se tijelo ikad susrelo, brzo bi se pretvorila u gusti mulj. Umjesto toga, razina antitijela u krvi naglo pada nakon akutne infekcije, dok B-memorijske stanice ostaju u mirovanju u koštanoj srži, spremne za akciju kada je to potrebno.
Dr. Ellebedy i njegovi suradnici uzeli su uzorke koštane srži od 10 osoba i to otprilike sedam mjeseci nakon zaraze koronavirusom. Petnaest ih je imalo memorijske B-stanice, ali četiri nisu, što ukazuje da neki ljudi imaju vrlo mali broj stanica ili ih uopće nemaju.
“To nam govori da, unatoč zarazi, možda nemamo najbolji imunološki odgovor”, rekao je dr. Ellebedy za The New York Times. Ovo otkriće ukazuje da bi ljudi koji su se oporavili od covida-19 trebali biti cijepljeni. Petero sudionika studije dr. Ellebedyja doniralo je uzorke koštane srži sedam ili osam mjeseci nakon inicijalne zaraze te ponovno četiri mjeseca kasnije. Pokazalo se da je broj memorijskih B-stanica tijekom tog razdoblja ostao stabilan.
Važni rezultati
Rezultati su posebno vrijedni pažnje jer je teško dobiti uzorke koštane srži, rekla je Jennifer Gommerman, imunologinja sa Sveučilišta u Torontu, koja nije sudjelovala u radu. Važno istraživanje iz 2007. godine pokazalo je da antitijela u teoriji mogu preživjeti desetljećima, možda čak i znatno iznad prosječnog životnog vijeka, sugerirajući dugoročnu prisutnost memorijskih B-stanica. No, nova je studija ponudila rijedak dokaz njihovog postojanja, naglasila je dr. Gommerman.
Dr. Nussenzweig i suradnici proučavali su kako memorijske B-stanice sazrijevaju s vremenom. Istraživači su analizirali krv 63 osobe koje su se oporavile od covida-19 prije otprilike godinu dana. Velika većina sudionika imala je blage simptome, a 26 ih je također primilo barem jednu dozu cjepiva Moderne ili Pfizer-BioNTecha. Takozvana neutralizirajuća antitijela, potrebna za sprječavanje ponovne zaraze virusom, ostala su nepromijenjena između šest i 12 mjeseci, dok su povezana, ali manje važna antitijela polako nestajala.
Kako su se memorijske B-stanice nastavile razvijati, antitijela koja pritom stvaraju razvila su sposobnost neutraliziranja još šire skupine sojeva. Ovo kontinuirano sazrijevanje može proizaći iz malog dijela virusa koji je imunološki sustav sekvestrirao, odnosno naciljao. Godinu dana nakon infekcije, neutralizirajuća aktivnost sudionika koji nisu bili cijepljeni bila je niža u odnosu na sve oblike virusa, a najveći gubitak zabilježen je u odnosu na varijantu koja je prvi put identificirana u Južnoj Africi. Cijepljenje je značajno pojačalo razinu antitijela, potvrđujući rezultate drugih studija. Cjepivo je također pojačalo tjelesnu sposobnost neutraliziranja za oko 50 puta.
