Nemaju svi ljudi isti start u životu – neko je rođen sa srebrnom kašikom u ustima a opet nije iskoristio svoje potencijale, a neko je u startu na svijet došao u velikim problemima i uz pomoć snalažljivosti, pameti i snage iz svega izašao kao veći od većine. Drugi slučaj je priča o djevojčici sa slike, piše “Objektiv“.
Džesika Long je rođena kao Tatjana 1992. godine u Bratsku, gradiću u Sibiru, sa teškim zdravstvenim stanjem po imenu fibularna hemimemija zbog koga su joj amputirali obje noge.
Njena majka je odmah nakon što je saznala dijagnozu riješila da djevojčicu preda na usvajanje, budući da su joj rekli da su male šanse da će ikada prohodati, i da će noge vjerovatno morati da joj budu amputirane.
Tatjanin život u sibirskom sirotištu bio je težak. I uslovi su bili teški – nisu imali ni pelene za svu djecu. A onda su malu Tatjanu vidjeli Stiven i Bet Long iz Amerike i doputovali u Rusiju po nju, kako bi je usvojili. Imala je 13 mjeseci, a iz porodilišta su ubijedili Stivena i Bet da djevojčica nema žive rođake.
Mala Tatjana, sada već Džesika, imala je sreću da je usvoji porodica puna ljubavi, koja joj je usadila stav da to što nema noge ni slučajno ne znači da ne može da se bavi čime god poželi. Dobila je proteze jer su joj sa 18 mjeseci amputirali noge, naučila je da hoda u njima i jako zavoljela plivanje.
Dvije decenije kasnije, Džesika postaje slavna u paraolimpijskom plivanju. U to vrijeme rešila je i da sazna više o svojim roditeljima. Stiven i Bet rekli su joj da su joj roditelji mrtvi, jer je njima tako rečeno u sirotištu. Međutim, Džesika saznaje da su joj i otac i majka i dalje živi, i da su u Bratsku. Poželjela je da ih upozna. Poslije kratke prepiske sa majkom uslijedio je i susret.
Natalija, njena biološka majka, briznula je u plač kada je vidjela svoje dijete, i to prvi put poslije 20 godina.
– Moja mala djevojčica…tako mi je žao – mucala je na ruskom, što Džesika ne bi ni razumjela bez pomoći prevodioca. Možda se verbalno i nisu razumjele, ali sudeći po fotografiji, Džesika je potpuno oprostila majci ono što bi rijetko ko oprostio.
Ali Džesika se, prirodno, vratila svojim pravim roditeljima – možda ne biološkim, ali onima koji su je i odgajili, i nastavila je da niže medalje i da inspiriše ljude širom svijeta.
