Kad sudbina umiješa svoje prste u vaš život, teško da tu nešto možete da promijenite. Jedan od dobrih primera je i ono što se dogodilo ruskoj medicinskoj sestri Veri Antonovoj (32).
Vera nikada nije voljela da stopira. Štaviše, užasavala se pomisli da ulazi u vozilo sa nepoznatim čovjekom, tako da je po cijenu toga da kasni negdej često i po dva sata stajala na putu čekajući neki međugradski prevoz.
Ovog puta situacija je bila kritična – morala je da ide u kovid bolnicu na smjenu i nije smjela da zakasni. Autobus se nije pojavio na stanici i sa još dvije osobe stajala je dugo čekajući na sljedeći.
Tada je prelomila. Moraće da stopira jer ne smije da zakasni na smjenu. Situaciju koja joj se dogodila, opisala je u intervjuu za portal Vedomosti, dok je uopšteno pričala o tome koliko joj se sve kao medicinskoj sestri za vrijeme epidemije promijenilo u životu.
– Predamnom je zastao jedan bijeli kombi. Muškarac za volanom otvorio je prozor i upitao me je ljubazno gdje idem. Prevozio je neko meso pozadi. Pomislila sam da djeluje da je sve sigurno i da moram da prihvatim ovu varijantu prevoza. Ušla sam i vozila se s njim skoro sat vremena. Kako je otvorio dušu, znala sam da sam nekako povezana s njim. Pričao je kako je izgubio ženu dvije godine ranije, kako je sam sa dvoje djece i mora svaki dan da vozi po 2-3 sata u jednom pravcu da bi ih kao radnik u klanici prehranio. Imao je i fakultetsku diplomu, ali nije mogao nigdje da se zaposli, pa je prihvatao bilo šta. Bio je jako fin i prijatan, imao je lijep osmijeh. Osjetila sam neku hemiju među nama i razmjenili smo brojeve telefona – kaže Vera.
Dva mjeseca kasnije, Vera i muškarac po imenu Konstantin uplovili su u vezu. Ona sama, on sam. Oboje prethodno razočarani u život.
– Trebalo mi je dosta vremena da pored posla sestre u bolnici, naročito u vrijeme epidemije, prihvatim to da imam nekog u životu. Nepovjerljiva sam po prirodi, pa je Kostantin morao da prođe kroz nekoliko skenera (smijeh). Toliko sam vremenom bila sretna zbog tog dana i stopiranja, da sam tu priču poslije pričala i bolesnicima, samo da bih uticala pozitivnije na njihov boravak u bolnici, da im olakšam muke – priča Vera.
Bolnica u kojoj radi u međuvremenu se vratila prvobitnoj, originalnoj namjeni, dakle nije više kovid sistem. Samim tim, i Veri je lakše da sada kontroliše privatni život.
– Da smo se Konstantin i ja upoznali nekoliko mjeseci prije, teško da bi se tu nešto desilo. Sumnjam. Ovako smo imali malo vremena da poradimo na odnosu i unaprijeđujemo ga iz dana u dan. Epidemije koronavirusa sjećat ću se ne samo po tome koliko smo života spasavali, već i po Konstantinu. Život umije da priredi lijepa iznenađenja – rekla je medicinska sestra iz Tambova, piše “Objektiv“.
