Milena Kaning (48) iz Škotske prije 22 godine je izgubila vid. Uslijed ozbiljnih zdravstvenih problema, upala je u komu u kojoj je provela osam nedjelja.
Kada se probudila, bilo joj je jasno da je oslijepila. Pregledali su je doktori u bolnici zaključivši da su jako male šanse da joj se ikada, makar malo vrati vid.
Mileni se vid zaista nikad nije vratio, ali je ona od prije više od dvije decenije dio jako male grupe ljudi na planeti koja imaju nevjerovatnu sposobnost da i pored sljepila na neki način “vide” objekte oko sebe. Doduše samo one koji se pomjeraju.
Femonen Milene Kaning je u kognitivnim neuronaukama ekstremno rijedak. Ime medicinskog fenomena i njenog neobičnog stanja je “Ridoh sindrom” ili “slijepi vid”. Radi se o neobičnoj sposobnosti koja se ponekad javlja kod slijepih osoba, da njihov nesvjesni dio mozga može da oseti, odnosno primijećuje okruženje, pišu Zanimljivosti dana.
– To je kao da bacite lopticu ka Mileninoj glavi, a ona odmah podigne ruku ili se izmakne čak i prije nego što postane svjesna toga – kaže Džodi Kalam, naučnik koji je skenirao njen mozak.
Milena kaže da je prvi put primijetila da ipak može nešto da nazire kada se oporavljala u bolnici.
– Mogla sam da kroz maglu vidim kako kiša curi niz prozorsko staklo, zatim vodu koja se sliva kroz odvod, paru koja se diže iz šolje kafe, kćerkinu šnalu u kosi dok se kreće. Njeno lice nikad više nisam vidjela, ali ono što ima na sebi a jake je boje, to mogu – kaže Milena Kaning.
Spojili su je sa neurologom, profesorom Gordonom Datonom koji ju je podvrgao testovima. Stavio je stolice u hodnik bolnice. Rekao joj je da hoda između njih svojom uobičajenom brzinom.
– Hodala sam normalnom brzinom i stalno sam naletala na njih. Kada sam stigla do kraja hodnika rekao je: ‘Dobro, a sad probaj da hodaš malo brže i vrati se’. Hodala sam brže i prošla pored njih i nijednu nisam udarila. To je bilo nevjerovatno. Objasnio mi je da ne treba da previše razmišljam i da jednostavno uradim to. Moj podsvijesni um mi je rekao kako da obavim taj zadatak i izbjegnem ih – ispričala je Milena.
Ona na taj način danas hoda po kući, brzim korakom. Rasprema je iako ne može da vidi objekte. Jednostavno, zna da su tu.
– Moj mozak mi uvijek govori nešto. Ako se predmet nalazi na podu u kući ja to mogu da vidim i obiđem ili podignem. I znam da sjedite blizu, ali ne mogu da vas vidim – rekla je Milena za radio-program BBC pod nazivom “The Digital Human”.
