Jednom su nam došli kumovi u goste, na par dana. Nisam imala dovoljno dobrih jastuka, pa sam im dala naše, a mužu i meni sam namjestila posteljinu sa starim jastucima u dnevni boravak. Kada sam izašla iz kupatila, primjetila sam da pipa koji je jastuk bolji, pa je uzeo baš taj za sebe.
Kada sam ga pitala šta to radi, on je rekao da ja brzo zaspim i da meni nije ni bitno kakav je jastuk, dok je on osjetljiv i treba mu udoban jastuk da zaspi.
Stvari su se tako namjestile da sam naglo “otvorila oči” i počela da primjećujem da muž to stalno radi: najbolje uzima za sebe – hranu, stvari, mjesto u kući…
Spavao je kraj zida, dok je mjesto kraj prozora bilo za mene. Uvijek je ulazio u kupatilo da se kupa prvi, ne mareći da li će ostati dovoljno vode za kupanje djece.
Imao je svoju “kašiku za cipele” i nije dozvoljavao da je koristi bilo ko u kući, da se ne bi izgubila, krio ju je u ormaru.
Svi ostali članove porodice su živjeli bez svijesti o tome da najbolje treba da prigrabe sebi – osim muža. Uvijek je ciljano išao da njemu pripadne ono što je svježije, mekše, toplije, ljepše…
Jednom je “slučajno” stavio sinovu topliju kapu na glavu, a zatim i njegove rukavice. Sin, srednjoškolac, ovo nije ni primjetio, ali meni je takvo ponašanje bilo ravno dnu.
Ali nisam se zato razvela. Jednog dana, kćerka je operisana od upale slijepog crijeva. Pojavile su se komplikacije pa sam morala sa njom da provedem tri noći u bolnici. Pošto nije bilo dovoljno ležajeva, tri noći sam provela sjedeći na stolici pored njenog kreveta.
Kada su sin i muž došli da je obiđu, ustala sam da odem do to toaleta. Kada sam se vratila, muž je sjedio na toj jednoj stolici dok sam ja stajala blijeda i iscrpljena pored njega. “Umoran sam, noge me bole, cijeli dan sam proveo na poslu,” rekao je ne ustajući.
On je stalno govorio: “Ja sam najdragocjenija stvar koju imaš!”
I stvarno je tako mislio. Bilo mi je dosta svega i odlučila sam da se razvedem od najdivnijeg čovjeka na svijetu.
Oni koji su nas poznavali, rekli su mi da sam luda!
Da li mislite da sam napravila grešku?”
