Britanka iz Birmingema čiji su identitet mediji zaštitili, tri godine trpjela je veliko psiho-fizičko maltretiranje partnera Arona Šeparda koji je sredinom ove godine konačno uhapšen.
Ko zna šta bi bilo da dvadesetpetogodišnja majka troje djece nije poslušala savjet koleginice, ali i jedne prijateljice da mora da prijavi Arona inače će je jednom on možda i ubiti.
Ova hrabra žena priznala je u policiji da je imala samo jedno opravdanje zašto Arona prije nije prijavila za teror koji je doživljavala od njega, prenosi Birmingham Live.
– Plašila sam se da će ubiti moju djecu. Od svog života sam se maltene bila oprostila, ali za djecu nisam znala šta da radim. Kako da ih zaštitim, kako da pobjegnemo od njega – kaže ona.
Imala je samo 18 godina kada je prvi put zatrudnila. Bila je u korektnoj vezi, ali od partnera je željela stalno više. S njim je dobila i drugo dijete i malo poslije toga, oni su se rastali.
– Ostala sam u 21. godini sama sa dvoje djece. Prerano za jednu mladu osobu, ali sama sam kriva. Takav sam život birala. Ipak, nadala sam se da ću upoznati srodnu dušu – kaže žrtva porodičnog nasilja.
U jesen 2017. godine upoznala je Arona. Iako joj nije bio previše privlačan, njegova kultura, uz slatkoriječivost i želju da joj pomogne brigom o djeci, osvojili su je i ona je s njim ušla u vezu.
– Sva sreća da to nije bio brak. U startu mi je priznao da je samo jednom imao djevojku i da je već zaljubljen u mene. Od početka je volio da zna gdje se krećem i šta radim kad nisam pored njega ili djece. Pripisivala sam to njegovoj ‘slatkoj’ ljubomori i želji da me ima samo za sebe. Bila sam jako naivna i nezrela. Izgledao mi je kao idealan muškarac. Još gore, zatrudnila sam po treći put i tu više nisam mogla tek tako da se izvučem i da sam htjela. A nisam. I dalje sam bila zaljubljena u njega, iako je poslije rođenja trećeg djeteta počeo da me maltretira. Prvo bi to činio tako što se javljao na moj telefon govoreći prijateljicama i familiji da sam zauzeta, čak i kad nisam bila. Kad bih mu podviknula ili skrenula pažnju, ljutio bi se kao malo dijete. Zapravo, durio. Tu sam već počela da se gojim, a on da pije. Dolazio bi kući pijan i vrijeđao bi me, govoreći mi da sam uz djecu postala ‘lijena, debela krava’. Štaviše, i od djece je tražio da me tako zovu, smatrajući da će me to probuditi i da ću krenuti da mršavim – priča ona.
Verbalno nasilje ubrzo je preraslo u fizičko.
– Prvi put kada me Aron je ošamario, izvinjavao se cijelo veče, a onda je poslije dvije-tri nedjelje to počeo da ponavlja. Polivao bi me vrelom vodom dok spavam, sjekao staklom po rukama. Došao je do toga da je jednom udario moju najstariju kćerku (4) poslije čega smo morali da je vodimo na pregled. Tu sam mu zaprijetila da je to posljednji put da mi je udario dijete, poslije čega me je pretukao. Držao me je za glavu i udarao njom o sto. Mislim da bi me ubio te večeri da je mogao. Poslije tog iskustva prelomila sam da moram da bježim, ali tri mjeseca nisam imala hrabrosti. Tada sam ga, poslije novog terora, prijavila policiji, ali sam odustala od toga kad sam vidjela njegovu reakciju i kad mi je rekao da će me, ako ode u zatvor, po izlasku ubiti, kao i djecu. U meni je sazrela odluka da on mora završiti u zatvoru, samo nisam znala kako da ubijem u sebi strah od njegove osvete – kaže Britanka (25) iz Birmingema.
Ko zna dokle bi joj Aron uništavao život da u februaru 2020. godine nije poslušala priču koleginice koja je spas našla u sigurnoj kući, preko organizacije Women’s aid u Birmingemu.
– Tada sam odlučila da ću morati da bježim. Jedne večeri rekla sam mu da idem do prodavnice, a otišla sam do policije. Imala sam na licu masnicu, na tijelu još tri. Prijavila sam zlostavljanje i zamolila ih da ako dolaze na našu adresu to učine onda kad se dogovorimo, jer sam mislila da ako dođu dok je sam s djecom, ubiće ih pred policajcima. To su i učinili i ja sam bila spašena – kaže ona.
Aron Šepard osuđen je na tri godine i osam mjeseci zatvora. Kako je već odslužio polovinu kazne i nije pravio probleme u zatvoru, stekao je pravo da u oktobru ove godine izađe ranije na slobodu.
– Dobila sam slobodu, ali ne i život. Dok sam bila tri godine kraj njega, zaboravila sam kako izgleda normalno se ponašati, pričati, izlaziti. Mjesecima sam išla na psihijatrijsku kliniku. Ni danas nisam dobro. Puna sam paranoje i straha da će nam se sad svetiti, iako imam ljude i podršku oko sebe. Porodicu, prijatelje i žene iz Women’s aid koje su uz policajku nadležnu za moj slučaj 24 sata dnevno tu. Zbog koronavirusa sam ostala i bez posla. Ne znam kako ću dalje, ali moram. Zbog djece. Znam samo da ako mi Aron ikada priđe, a ima trajnu zabranu prilaska, da ću imati spreman odgovor za njega – poručuje hrabra Britanka, prenosi “Objektiv“.
