Ta tradicija uvijek pobuđuje kritike iz inozemstva, ali, nikada do sada nisu one bile tako oštre kao prošle sedmice, kada je u jednom danu ubijeno 1.428 delfina, toliko da su i na samo otoku počeli propitivati praksu koju aktivisti za prava životinja nazivaju okrutnom.
Snimke stotina i stotina delfina nanizanih u pijesku, neki od njih raskomadani propelerima, more crveno od krvi, šokirale su i najgorljivije pristalice tradicije i pobudile zabrinutost za ribarsku industriju.
Prvi put lokalna vlada autonomnog danskog arhipelaga najavila je da će razmotriti propise o ubijanju delfina, ali, za sada ne razmatra zabranu.
“Nikad nisam vidio nešto slično. Ovo je najveći ulov na Farskim otocima”, rekao je Jens Mortan Rasmussen, jedan od ribara, gledajući scenu pokolja.
Ribari su navikli na kritike, ali, ovaj put bilo je “malo drukčije”, rekao je za AFP.
“Izvoznici ribe primaju mnogo bijesnih telefonskih poziva svojih klijenata, a predstavnici industrije za preradu lososa sad su ustali protiv izlova dupina. Ovo je prvi put”, objašnjava Rasmussen. prenosi “Radiosarajevo“.
Meso bjelogrlih delfina konzumiraju zapravo jedino lokalni ribari, ali, zabrinuti su da bi vijesti o pokolju mogle uništiti njihov ugled, a ekonomija otoka uvelike ovisi o izvozu ribe, uključivo lososa.
Tradicionalno, Farski ili Ovčji otoci na kojima živi oko 50.000 stanovnika, love bjelogrle delfine u hajci zvanoj “grindadrap” ili jednostavno “grind.”
Izvodi se tako da ribarske brodice opkole bjelogrle delfine stvarajući polukrug i navode ih u zaljev gdje se sisavci nasuču, a ribari na obali ih zakolju.
Svake godine tako ulove nekih 600 bjelogrlih delfina.
Braneći tradiciju, otočani ističu da to područje obiluje kitovima, delfinima i općenito morskim sisavcima i da ih je tamo više od 100.000, odnosno dva po glavi stanovnika Farskih otoka.
“To je samo klaonica na otvorenom i ne razlikuje se od zatvorenih klaonica u kojima mesari ubijaju milione životinja diljem svijeta”, objašnjava Vincent Kelner, direktor dokumentarnog filma o “grindu”.
Meso tih morskih sisavaca za lokalno stanovništvo ima povijesnu važnost: da ga nije bilo, otočani ne bi opstali.
