Biti roditelj znači doživljavati uspjehe, ali i neuspjehe gotovo svaki dan. To je uloga koja se definira tako da daš sve od sebe, a istovremeno se boriš protiv osjećaja brige, straha, kritike i sumnje u sebe.
Kada postaneš roditelj po prvi puta od svojih prijatelja i obitelji dobiješ mnoštvo savjeta i tome kako što raditi, no, često se čuje i postavljanje jednoga pitanja – “kada ćete krenuti pokušavati na bebi broj dva?“
Često to pitanje potkrepljuju i sljedećima – Ne bi li htjela da tvoje dijete ima nekoga s kim bi se igralo?” i “Ne bi li htjela da ima brata ili sestru na koje se može osloniti kad odraste?
Mama Megan Hansen, izdvojila je 10 razloga zašto je u redu stati i imati samo jedno dijete: 1. Muž i ja smo istrošeni Moj suprug i ja radimo puno radno vrijeme izvan kuće. Kad stignemo kući, spremimo večeru i odvedemo kćer u krevet, iscrpljeni smo. Obično ćemo sat vremena “zuriti” u telefone ili televiziju prije nego što ćemo otići u krevet. Jednostavno nemamo energije da ustanemo usred noći kako bismo satima pazili na novorođenče. Taj je brod otplovio. 2. Kad ne spavam, stvari postaju ružne Kada mi je kćer bila novorođenče, bila sam toliko izmućena od nedostatka sna da sam se u jednom trenutku samo nasmijala i pitala svog supruga možemo li je odvesti natrag u bolnicu. Nemam želju ponovo prolaziti kroz to. Osim toga, sada naša djevojčica ima dvije godine i trebala bih duplu dozu energije za pratiti taj ritam.
3. Želim imati hobi (osim svog djeteta) Unaprijed vas upozoravam da ću sada reći nešto što je tabu – želim imati svoj vlastiti život izvan posla i obitelji. Neki od vas su se sad onesvijestili, dok drugi vrište “DAAA” iz sve snage u znak podrške. Toliko je ukorijenjeno u našem društvu i kulturnim normama da se žene moraju brinuti o svima i svemu, da brigu o sebi u potpunosti zanemare. Ne želim nastaviti s tom praksom u vlastitom životu. Svoju obitelj volim više od svega na ovom svijetu, ali treba mi vremena, bez njih, da budem svoja. 4. Troškovi brige o djeci su nevjerojatni Iskreno, mislim da si suprug i ja ne bismo mogli priuštiti dodavanje još jednoga djeteta u našu malu obitelj. Pretpostavljam da je izvedivo, ali trebali bismo izostaviti onda sve zabavne stvari poput izvođenja naše kćeri na večeru ili u zoološki vrt. Morali bi puno razmišljati o štednji, a to mi ne zvuči kao zabavna egzistencija.
5. Ne želim se ureknuti Znam mnogo ljudi koji su rekli da im je prvo dijete savršeno, no kada je drugo dijete stiglo, s potpuno drugačijom osobnošću i izazovnim stavom, odgajanje je postalo naporno. Iskreno, nisam sigurna da imam strpljenja za takvu vrstu životnih poteškoća i ne želim “ureknuti” sve ovo zanimljivo, lijepo i mirno što mi se događa trenutno u životu. 6. Nedostaje mi muž Iskreno, ne mogu se sjetiti zadnjega puta kad smo suprug i ja izašli na spoj, samo nas dvoje. Nedostaje mi da se povežem s njim i razgovaram s njim o bilo čemu drugom osim o slatkoj novoj stvari koju je naša malena djevojčica učinila toga dana. Dodavanje još jednog djeteta mješavini dodatno bi zakompliciralo to i učinilo još težim da budemo sami. Moj muž je nevjerojatan čovjek i želim imati vremena da uživam u druženju s njim – sama.
7. Štednja za fakultet je zastrašujuća Nedavno sam u tražilicu Google upisala “koliko košta fakultet”. Visoko obrazovanje je skupo. Dakle, rano započinjem sa školskim fondom svog djeteta. Želim da moja kćer može ići na fakultet, ali i u zanatsku školu ako to želi. S obzirom na to koliko je skupo, prilično sam sigurna da fakultet mogu priuštiti samo jednom djetetu. 8. Sanjanje obiteljskoga odmora Iako još uvijek pokušavamo uštedjeti za kćerino školovanje (da ne spominjem vlastitu mirovinu), željela bih izdvojiti neka sredstva za nekoliko nevjerojatnih obiteljskih odmora. Moj suprug želi odvesti našu kćer na Istočnu obalu gdje može istraživati Smithsonian muzeje i povijest naše nacije. Želim je odvesti u inozemstvo da istraži različite kulture i običaje. Srećom, ovo su putovanja koja ćemo raditi tek kada nam kćer bude u tinejdžerskim godinama, pa još uvijek imamo vremena za štednju. Budući da je putovanje toliko skupo, očigledno bi bilo puno jeftinije i izvedivije putovati samo s jednim djetetom.
9. Voljela sam i sama biti jedinica Moja obitelj kaže da sam od rane dobi odlučila da želim biti jedino dijete. Uspjela sam odrasti uz mnoštvo različitih vrsta kućnih ljubimaca, uključujući ribe, kornjače, pse, mačke, hrčke, žabe, zmije, gekone i zečeve. Nikad nisam morala dijeliti sobu. Imala sam svu pažnju roditelja na sebi. Uspjela sam pohađati satove pjevanja i sudjelovati u ljetnim programima. Možda me je sve to napravilo pomalo pohlepnom, razmaženom i egocentričnom, no sve te prilike omogućile su mi procvasti i izrasti u osobu kakva jesam danas. 10. Nema garancija Kako sam odrastala morala sam se nositi sa smrću voljenih članova obitelji, ponekad sam poželjela da brat ili sestra dijele sa mnom moju tugu, ali tada sam shvatila da nema garancija u tome, ne znam da li bi bila bliska sa svojom braćom ili sestrama i da li bi uopće bili tu za mene. Moj suprug dolazi iz obitelji s troje djece i nije posebno blizak sa svojom braćom i sestrama. Jednostavno nikada ne znate što ćete dobiti. Dakle, to su glavni razlozi zbog kojih smo suprug i ja odlučili zadržati našu obitelj na tri člana – Tri mušketira kao što sebe nazivamo. Iako je to pravi put za nas, on nikako nije pravi izbor za sve. Znam mnogo velikih obitelji koje su prolazile kroz gore navedene prepreke bez ikakvih problema. Sve je u tome što tebi ili vama kao bračnom paru najbolje odgovara. prenosi Miss7mama”
