Od lockdownova do tjeskobe oko toga jesu li potencijalni partneri cijepljeni ili ne, dobro je dokumentirano da je pandemija negativno utjecala na seksualne živote samaca.
Prošli tjedan u Americi proglašena je ‘seksualna recesija’ nakon što je istraživanje pokazalo da 21 posto Amerikanaca mlađih od 35 godina u 2021. godini još nije imalo spolne odnose, prema Institutu za obiteljske studije. Ali kako je to kad vam je libido tako dugo ‘na ledu’? Evo, tri hrabre spisateljice otkrivaju što su naučile od godine dana slučajnog celibata…
Hattie Sloggett: Više nikad neću imati seks na brzaka s nekim
Prošla je cijela godina otkako sam zadnji put imala spolni odnos – skoro u dan. Moj nenamjerni celibat je možda bio slučajan (počevši od toga što sam pobjegla iz grada u najdublji, najmračniji Devon, gdje je prosječna starost u selu 50 godina ili čak i više), ali s vremenom je to postao životni izbor, koji se pokazao iznenađujuće osnažujućim.
Vjerojatno je bilo za očekivati da će se mlada žena poput mene prvom prilikom vratiti u svijet spojeva, ali otkrila sam da su me sva ta ograničenja promijenila na načine koje nikada nisam mogla predvidjeti.
I nisam jedina – mnogi moji prijatelji postali su daleko selektivniji nego prije u pogledu toga kome će dati malo svojeg vremena. Povremene ekstaze su zamijenjene dubinskim interakcijama s onima koje volimo i cijenimo.
To vidim i u svom radu kao ljubavna trenerica: ljudi su daleko izbirljiviji oko toga kako provode svoje vrijeme i s kim.
Baš kao što mnogi daju otkaz na poslovima u kojima ne uživaju – prema nedavnom izvješću, na rubu smo ‘velike ostavke’, potaknute velikim brojem slobodnih radnih mjesta i izgaranjem uzrokovanim pandemijom – mi milenijalci biramo podići nivo u svim područjima: poslu, društvenom životu i ljubavi.
Tijekom prvog lockdowna 2020., odlazak na selo činilo se kao jedina opcija.
Odabrala sam kućicu svoje bake na vrhu brda, u malenom zaseoku na granici Exmoora. Ubrzo sam postala prilično usamljena. Nedostajale su mi ne samo interakcije s vršnjacima, već i bliskost s ljubavnikom i prijateljima.
Sama sam tri godine – od raspada petogodišnjeg braka – počela sam se upuštati u povremene veze bez obaveza.
Isprva sam nastavila s online povezivanjem s novim ljudima, pričala sam s njima putem FaceTimea ili sam znala otići u šetnju s tim čovjekom, naravno održavajući društvenu distancu.
U travnju 2020. sam nekoga upoznala i nakon mnogo sati videopoziva, došao je iz Londona u Devon kako bi sa mnom proveo ostatak lockdowna.
Koliko god smo se trudili održati vezu, stvari su se do rujna ohladile.
U početku sam bila tužna zbog toga, ali sam brzo shvatila da se nešto u meni promijenilo. Umjesto da tražim čovjeka s kojim bih se družila, žudjela sam za unutarnjom stabilnošću, za poslom koji će me postaviti na noge i dati mi razlog da napustim kuću.
Kad sam se vratila u svijet online spojeva odbila me činjenica da su svi profili spominjali cijepljenje i njihovu sklonost video spojevima. Gdje je u tome bilo uzbuđenje?
Nakon tjedan dana izbrisala sam aplikaciju za upoznavanje s telefona.
Iako sam se mogla vratiti u London, odlučila sam ostati u Devonu. Dobila sam novi, honorarni posao u trgovini da me izvuče iz kuće.
Ponovno sam otkrila prirodu provodeći većinu vremena vani. Radila sam na svom mentalnom zdravlju, pronašla novog terapeuta. Ponovno sam se povezala s prijateljima, ali što je najvažnije, usredotočila sam se na svoju neovisnost.
Najznačajnije otkriće bilo je ponovno povezivanje s vlastitim tijelom. Ovo ljeto morala sam se podvrgnuti svemu, od operacije kralježnice za ublažavanje kompromitirajućeg diska i živaca, do liječenja raka kože na dojci. Ostala sam prilično traumatizirana, s nekoliko ogromnih ožiljaka.
Ipak, moje tijelo nije odustalo od mene – pa sam odlučila ne odustati od njega. Prestala sam se kažnjavati ako sam previše pojela.
Želja da volim sebe i svoj život postala je moj razlog postojanja. Nakon mjeseci pomicanja fokusa, otkrila sam da se ne bojim biti sama.
To ne znači da odlučujem biti samac i u celibatu do kraja života – ili čak u doglednoj budućnosti – ali moj stav prema povezanosti se promijenio.
Ljudima je potrebna veza, ali treba li nam seks? Sad nisam tako siguran. Želim to, ali mi ne treba.
Ono što mi treba je odnos s ravnotežom, autonomijom, poštovanjem granica i podrškom. Ako u tom paketu dolazi i nevjerojatni seks, onda super, ali to mi nije prioritet.
Katie Glass: Celibat me naučio voljeti sebe
Nije mi bio plan živjeti kao časna sestra godinu dana. Da mi je netko u svibnju prošle godine, nakon što sam prekinula vezu s dečkom tijekom prvog lockdowna, rekao da neću imati seks 12 mjeseci, možda bih još malo razmislila o prekidu veze.
Uvijek sam uživala u pozitivnom i zdravom seksualnom životu. U mojoj posljednjoj vezi, naš romantični život bio je dobar većinu od šest godina koliko smo bili zajedno, i to ne samo u krevetu nego i na druge načine. Bili smo taktilni: ljubili smo se i grlili. Bili smo jedan od onih dosadnih parova koji nisu mogli maknuti ruke jedno s drugog.
Možda je zato prekid bio tako bolan. Kad smo prekinuli, bio je šok prijeći iz stalne bliskosti u cijelu godinu bez ikakvog dodira.
Međutim, začudo, kada sam prestala imati seks, shvatila sam koliko se mog života vrtjelo oko njega. Otkad sam bila tinejdžerka pa kroz svoje 20-e provela sam brinući se o tome da li me muškarci smatraju privlačnom, a u 30-ima seks se pretvorio u pritisak da zatrudnim.
Sa 40 godina, nakon što sam se rastala od bivšeg, odjednom sam ostala bez seksa najduže u svom odraslom životu. I to je bilo oslobađajuće iskustvo.
Prepustila sam se svojem tijelu, brinula sam se za njega zbog sebe.
Umjesto kupnje maskare i rezerviranja termina za depilaciju voskom, što me sigurno koštalo gotovo 900 kuna (100 funti) mjesečno, uštedjela sam bogatstvo i potrošila svoje vrijeme gradeći sebi novi život.
Prestala sam kupovati seksi odjeću u kojoj mi je bilo neugodno i nakon što sam se preselila iz grada na selo prigrlila sam praktičnu garderobu poput majica kratkih rukava i planinarskih čizama.
Svidjelo mi se ne mariti što drugi misle o tome kako izgledam. Rano bih išla u krevet s knjigom, u flanelskoj pidžami, i to mi se jako svidjelo.
Priznajem, izbjegavala sam seks te godine ne samo zbog lockdowna, nego i zato što sam osjećala posljedice toga što mi je bivši rekao za moje tijelo – da sam debela i da ga ne privlačim. Nisam se usuđivala pokazati se nekom drugom.
Prolazak kroz ‘seksualnu sušu’ dao mi je priliku da se pregrupiram. Nakon što sam većinu svog odraslog života provela brinući se hoće li me muškarci smatrati privlačnom, umjesto toga počela sam doživljavati svoje tijelo kao nešto što mi služi.
Počela sam se fokusirati se na svoje potrebe. I tako sam postigla dobru kondiciju. Prvi put sam izgubila kilograme jer sam se dobro osjećala u svom tijelu, a ne kao prije, kad sam mršavjela jer sam bila nezadovoljna svojim izgledom.
U naletu endorfina i adrenalina koji je proizašao iz vježbanja, počela sam razmišljati da bi možda bilo lijepo opet otići s nekim u krevet.
Lucy Holden: Ono što sam na kraju postigla u lockdownu bilo je bolje od bilo kakvog orgazma
Prošlog mjeseca spavala sam s muškarcem prvi put nakon 14 mjeseci – što je najduže što sam ikad bila bez seksa otkako sam izgubila nevinost sa svojim prvim dečkom sa 16 godina.
Moja milenijska generacija oduvijek je bila opuštena u vezi sa seksom, a veze su bile uobičajene, ali kad mi je tijekom pandemije oduzeta prilika za spojeve, ostala sam ‘suha’ i uznemirena.
Nakon što sam otišla iz Londona doma u Bath, izlasci, a kamoli seks, odjednom su postali nemogući. Ne samo da je dodir bio učinkovito zabranjen, već nisam željela nikoga dovoditi u svoju tinejdžersku spavaću sobu, čak ni nakon što je najgora pandemija prošla.
U 31. godini osjećala sam se shrvano u svom novom, praznom svijetu i razmišljala samo u ekstremima koji su bili potaknuti svakodnevnom tjeskobom koju sam proživljavala.
Sjedila sam sama, često u suzama, pitajući se hoću li ikada upoznati nekog novog, zamišljajući da ću zauvijek ostati u celibatu, da nikad neću imati djecu i da ću vjerojatno završiti kao neudata pedesetogodišnjakinja koja se brine za svoje starije roditelje , slično ženi koja je živjela u našoj ulici.
Ne samo da je život bio na pauzi na neodređeno vrijeme, već sam potpuno izgubila interes za muškarce. Nisam mogla zamisliti trenutak kada bih jednoga poželjela pustiti u svoju blizinu.
U svojim 20-ima smatrala sam seks zabavom i koristila sam ga kao štaku, čak i lijek za mamurluk. Ali, kad ga odjednom više nije bilo, shvatila sam koliko sam se oslanjala na seks kao na način da se ne osjećam usamljeno.
Umjesto toga, energiju i ambiciju koje više nisam trošila na razgovore s muškarcima i spojeve, smišljanje tema razgovora i brigu hoće li me taj muškarac ponovno htjeti vidjeti, usmjerila sam prema sebi. Puno sam čitala, pobjegla od početne seksualne frustracije na svojoj traci za trčanje i stvarno sam upoznala svoje roditelje. Napisala sam i dvije drame, sitcom i tri knjige — od kojih prva izlazi u veljači, piše Daily Mail.
Sad je moja seksualna suša gotova, o svojoj godini celibata razmišljam kao o dragocjenom vremenu, o trenutku koji me pripremio za sljedeću fazu mog života. Mnogo je veće zadovoljstvo od orgazma znati da će moja postignuća u proteklih 14 mjeseci biti daleko trajnija i nezaboravnija od nekih događaja na koje sam gubila vrijeme prije pandemije.
Na svom prvom spoju nakon 14 mjeseci, činilo se da sam postala defenzivno sramežljiva, što je sušta suprotnost mojem prijašnjem otvorenom stavu. Osjećala sam se spremnom za spoj, pa sam preuzela aplikaciju za upoznavanje Bumble, ali odmah sam rekla učitelju kojeg sam upoznala na piću u gradu da ću ići polako jer je prošlo dosta vremena.
Bio je šarmantan u vezi s tim – ali kasnije je poslao poruku s pitanjem: ‘Koliko sporo želiš da ovo ide? Spreman sam prilagoditi se tvojem tempu, ali ako sporo znači godinu dana bez seksa, možda će mi trebati neko upozorenje.’
Tri spoja, tjedan dana kasnije, bili smo u krevetu, oboje sretni iz različitih razloga, ali ja uglavnom samo zato što sam se sjetila što trebam učiniti. Umjesto seksa kao ultimativnog zadovoljstva, ispostavilo se da mi je puno draže biti intiman s nekim, prenosi 24sata.hr.
