Meri Bel je imala 11 godina kada je osuđena na doživotnu kaznu zatvora nakon što je proglašena krivom za ubistvo dva dječaka od četiri i tri godine. Djevojčica je nasmrt zadavila dječake, a jednog od njih iskasapila je makazama, osakativši mu polni organ.
Njeno prvo ubistvo, kada je imala samo deset godina, desilo se tako što je zadavila četvorogodišnjeg Martina Brauna u spavaćoj sobi na spratu napuštene zgrade u Skotsvudu u Engleskoj. Napustila je lice mjesta i kasnije se vratila sa Normom Bel, prijateljicom i komšinicom sa kojom nije u srodstvu, i otkrila da je tijelo dečaka već pronašlo troje djece koja su se igrala u blizini.
Lokalni radnik koji je pohitao na lice mjesta nakon što su ga upozorila užasnuta djeca, izveo je dvije djevojčice iz kuće / potpuno nesvjestan da je Meri ubica koja je ponovo došla na mjesto zločina.
Zvanični rezultati obdukcije nisu pokazali znakove nasilja na tijelu, a zbog prazne kutije tableta pronađene u kući, vlasti su odlučile da je uzrok smrti slučajno trovanje. Dan nakon ubistva, Meri Bel i Norma Bel su provalile u obližnji vrtić i vandalizirale ga jezivim porukama kojim su priznale ubistvo Martina Brauna.
Policija je u prostorijama pronašla četiri zastrašujuće bilješke, a na dvije je pisalo: “Ubijam da bih se mogla vratiti“ i “Ubili smo Martina Brauna odje*i ko****”. Dva dana kasnije, pojavile su se u porodičnoj kući Martina Brauna i pitale njegovu mamu da li mogu da ga vide. Nakon što im je Džin Braun tužno rekla da je umro, Meri je navodno rekla: “Oh, znam da je mrtav; želim da ga vidim u njegovom kovčegu.” Gospođa Braun je navodno zalupila vrata djevojčicama ispred nosa.
Drugo ubistvo
Potom su u popodnevnim časovima 31. jula 1968, Meri i Norma Bel viđene kako se igraju sa trogodišnjim djetetom po imenu Brajan Hau ispred njegovog doma.
Kada se dječak nije vratio kasnije tog dana, njegovi užasnuti rođaci počeli su da pretražuju okolinu prije nego što su na kraju pronašli njegovo tijelo između dva velika betonska bloka. Forenzičar je zaključio da je Brajan umro od davljenja i tvrdio da je ubica stisnuo Brajanove nozdrve dok ga je istovremeno davio.
Trogodišnjak je pronađen sa ubodima na nogama i unakaženim genitalijama, a pored tijela pronađene su makaze. Takođe je primijećeno da je neko pokušao da mu ureže “M” po stomaku. Istražitelji su došli do zaključka da je mala količina snage primenjena za ubistvo djeteta značila da je ubistvo moralo biti neko drugo dijete.
Nakon intervjuisanja stotina djece o tome gdje su se nalazili u vrijeme dječakove smrti – izjave svjedoka i pogrešni alibi Meri Bel i Norme Bel naveli su istražitelje da zaključe da su one odgovorne.
Policija je primijetila 11-godišnju Meri Bel kako stoji i smije se ispred kuće Brajana Haua dok su trogodišnjaka sahranjivali na lokalnom groblju 7. avgusta 1968. Jedan inspektor je izjavio: “Stajala je tamo i smijala se. Smijala se i trljala ruke. Pomislio sam: ‘Bože, moram da je privedem. Učiniće to opet’.” Obje devojčice su te večeri optužene za ubistvo Brajana Haua.
Na suđenju plakala
Na suđenju je rečeno da je Meri Bel zadavila dvojicu dkečaka “isključivo zbog zadovoljstva i uzbuđenja zbog ubistva”, prenio je BBC. Osuđena je na doživotni zatvor za ubistvo dvojice dječaka iz nehata, jer je tada utvrđeno da joj je umanjena odgovornost, zbog čega nije bila kriva za ubistvo. Meri, njena majka i baka plakale su dok se čitala presuda.
Norma Bel, stara 13 godina, oslobođena je svih optužbi.
Meri je na sudu opisana kao izuzetno opasna, a sudija Kuzak je rekao da postoji “veoma ozbiljan rizik za drugu djecu ako se ona ne nadgleda”.
Bel je puštena iz zatvora sa 23 godine u maju 1980. i dobila je doživotnu anonimnost. Ona je rodila jedinu kćerku samo četiri godine nakon što je puštena na slobodu. Njen pravi identitet njeno dijete nije znalo četrnaest godina, sve dok novinari nisu otkrili gdje se nalaze u zabačenom gradu na obali Saseksa 1998.
Medijska pompa koja je izbila značila je da su Bel i njenu kćerku morali da odvedu u sigurnu kuću, prije nego što su prebačeni u drugi dio zemlje. Ubica djece sada živi svoj život negdje u Velikoj Britaniji, pod drugim imenom i identitetom, piše Objektiv.
