Shvatila sam da sam prestara za ovih osam stvari koje su me sputavale cijeli život:
Prestara sam da šutim
Ne želim više šutjeti kada mi neko kaže nešto što mi ne odgovara. Ne želim klimati glavom ili se složiti sa svakim glupim i samodovoljnim čovjekom. Ne želim šutjeti na nepravdu. Kada vidim da nešto nije u redu, želim na glas vikati jer je život postao prekratak da bi se o nepravdi šutjelo, piše “Atma“…
Prestara sam da se brinem kako izgledam drugim ljudima
Već godinama zavidim muškarcima jer oni ne “moraju” svakih dvadeset dana bojati kosu da bi prekrili sjede. Muškarci ne moraju ujutro stavljati kilograme pudera na lice i brinuti što im se vide bore od brige i smijeha.
Sada sam dovoljno stara da znam da sam najljepša takva kakvu me Bog stvorio. Imam bora, ne zna im se broj, sjeda mi je svaka druga dlaka, ali sam tek sada zadovoljna s tim kakva sam.
Ono pitanje “šta će komšiluk reći?” ne dotiče me već neko vrijeme i hvala Bogu na tome, jer ti ljudi su postali toliko nebitni u mom životu da sam za njihove opaske razvila selektivni sluh.
Prestara sam da imam sitne male grijehove
Sada sam dovoljno stara da imam samo – grijehove 🙂 ! Sladoled nedjeljom sam preimenovala u sladoled svaki dan. Tako da sada uživam u svojim grijehovima koje više ne mogu svrstati u male jer su mi apetiti porasli.
Prestara sam za neudobnu obuću
Sada gledam da me ništa u životu ne ograničava. A moje kretanje je godinama ograničavala visoka potpetica. Nisam mogla hodati tempom kojim sam htjela hodati. Uvijek me nešto žuljalo, boljelo … Sada nosim samo udobno i to je to! Sretna sam kada nađem na dvije iste čarape dok se obuvam…
Prestara sam da se izvinjavam za nered u kući
Nered mi je u kući jer imam nešto pametnije za raditi od čišćenja. Eto, zato ovako izgleda i da, kuća mi nikad nije čista “kao apoteka!”
Prestara sam za nagomilavanje stvari u kući
Ne sakupljam i ne čuvam više ništa. Da na vrijeme nisam počela bacati neke stare papire, kutije, gardarobu, do sada u kući ne bi bilo mjesta za mene. Uspomene čuvam isključivo u glavi.
Prestara sam da bih se družila s ljudima koji mi ne odgovaraju
Zašto trpjeti neke nadobudne seljačine koji mi vade živce. Daleko im lijepa kuća. Imam dovoljno godina da znam ko mi odgovara, a ko ne. Onaj ko mi ne odgovara više me nikada neće vidjeti očima.
Prestara sam da nalazim samo dobro u svakom čovjeku
Zašto gubiti vrijeme? Svi ljudi, po djelima gledajući – nisu dobri. To je tako jednostavno. Ako je netko učinio nešto loše, a to je učinio iz loše namjere, nema šanse da ga više opravdavam. Djela govore više nego riječi. Sada sam dovoljno stara da samo kažem: “Dragi moj, ti (zasad) nisi dobra osoba!” – i produžim dalje.
