Ipak, “Teoriju trokuta života” mnogi osporavaju, stručnjaci ističu da ne postoje konkretni naučni dokazi da ova teorija zaista spašava živote i savjetuju da se pridržavate relevantnih stručnih službi.
S obzirom na snažan zemljotres koji nas je večeras zadesio, donosimo vam korisne savjete Daga Kopa, direktora Američkog internacionalnog tima za spašavanje, a koji vam mogu dobro doći ukoliko bude došlo do većeg podrhtavanja tla.
Autor članka je iskusan član spasiteljskog tima koji pronalazi preživjele u ruševinama.
Priča iz članka Douga Coppa:
Doug Copp je direktor Američkog internacionalnog tima za spašavanje (ARTI), svjetski poznatog tima.
Informacije iz ovog članka mogu spasiti mnoge živote tokom zemljotresa. Upuzao sam u 875 urušenih zgrada, radio s timovima iz 60 država, osnovao spasilački tim u nekoliko zemalja i član sam mnogih spasilačkih timova u raznim zemljama. Bio sam UN stručnjak za pružanje pomoći dvije godine i radio sam na pomaganju kod svih većih nesreća u svijetu od 1985. godine, osim u slučaju više istovremenih nesreća – pojašnjeno je.
Copp dodaje da prva kuća u koju je ušao nakon potresa bila škola u Mexico Cityu tokom potresa 1985. godine.
Svako dijete je bilo sakriveno ispod stola. Svako je dijete bilo zdrobljeno. Mogli su preživjeti da su legli u prolaz između stolova. To je bilo užasno i – nepotrebno. Jednostavno rečeno, kada se zgrada urušava, težina stropa pada na objekte ili namještaj te ih drobi i uništava ali prostor odmah uz te objekte ostaje prazan – NE ispod njih. Taj prostor ja zovem ‘trokutom života’. Što je objekat veći i čvršći, manje će se sabiti, time će ostati veća slobodna površina pored njega, a time i veća vjerovatnoća da osoba koja se tu sakrila prođe bez povreda. Idući put kad budete u mogućnosti pogledati urušene zgrade na TV-u, prebrojite ‘trokute’ koji su nastali. Ima ih svuda, to je česti oblik koji se vidi kod urušenih zgrada – ističe Copp.
