Biljke mesožderke, ili muholovke, kako se drugačije nazivaju, danas uglavnom viđate na televiziji.
Prirodno stanište ove biljke su močvarna, ali dovoljno osunčana područja, a postoje i brojne podvrste ove biljke, poput tustike i cevolovke.
Najpoznatija je Venerina muholovka, koja se kod nas najčešće i kupuje, a koja privlači plijen svojim jarkim bojama unutrašnjeg dijela lista.
Iako vam djeluju kao egzotični primjerci, istina je da je briga o biljkama mesožderkama krajnje laka, i da su one veoma zahvalne. Potrebno je ispuniti svega nekoliko uslova.
Dva osnovna zahtjeva mesožderke, jesu direktna sunčeva svijetlost i zalivanje destilovanom vodom ili kišnicom. Što je biljka više izložena direktnom suncu, to je crvena boja unutar lista ljepša. Što se, pak, zalivanja tiče, potrebno je da zemlja uvijek bude vlažna.
Biljku mesožderku možete da gajite u kući i stanu, ili u dvorištu. Potrebno je da ih posadite u zemlji koja ne sadrži mineralne materije, poput bijelog treseta.
Humus, glistenjak ili neka druga zemlja sa hranljivim materijama koje mogu da se kupe u poljoprivrednim apotekama i cvjećarama, nisu dobre za ovu biljku i najvjerovatnije će je ubiti. Tokom jeseni ili zime neophodno je da mesožderke stoje napolju, na hladnom, ali na temperaturi iznad nule.
Što se tiče insekata, biljka će se za to pozabaviti sama, pa nećete vi morati da ih lovite po stanu, niti da joj dajete komadiće mesa, što mnogi rade.
Pored boje koja privlači insekte, biljka mesožderka ispušta i mirise koje vi ne možete da osjetite, ali insekti mogu. To ih privuče i oni tako postanu plijen ove ljepotice.
Insekti im čak nisu ni neophodni. Najvažnije je da ove biljke dobiju direktno sunce, jer je fotosinteza glavni način njihove ishrane, kao i kod drugih biljaka, piše Krstarica.
