Betty je radila kao socijalna radnica dok je Barney bio poštanski službenik. Hillovi su se te večeri, 19. septembra 1961. godine, vraćali s putovanja iz Montreala i obilaska Niagarinih slapova. Išli su prema kući u gradu Portsmouthu, planinskim predjelom američke savezne države New Hampshire.
Činilo im se da ih prati neobično svijetlo, a kako se kilometrima nisu susreli s nijednim vozilom postali su sumnjičavi. U jednom trenutku su izašli iz auta sa svojim psom da promotre situaciju, no kada se objekt spustio kraj njih otrčali su prema autu. Nakon toga događaja sjećanja prestaju sve dok se nisu osvijestili na području udaljenom 60 km od mjesta gdje su stali.
Kada su u zoru stigli kući u Portsmouth osjećali su se loše. Satovi im nisu radili. Betty je sutradan saznala da su radari zabilježili putanju NLO-a na tom području. Kako su oboje nakon toga imali psihičkih problema odlučili su potražiti pomoć psihijatra, koji se bio specijaliziran za hipnozu. Kroz seansu kod psihijatra su saznali da su ih siva bića, niskog rasta veličine od 120 do 140 cm, kruškolikih glava s velikim očima, bez ušiju, i prorezom umjesto usta, uvukla u letjelicu. U letjelici su ih, navodno, medicinski pregledali uzeli su im pramenove kose, uzorke noktiju i kože, a njoj su zaboli veliku iglu u trbuh dužine od 4 do 6 cm, što ju je jako boljelo.
Betty je kasnije izjavila da su nakon toga imali još nekoliko susreta s tim bićima. Ovo je najpoznatiji slučaj otmice para koji nije želio publicitet, ali je istupio u javnost kada su se javile iskrivljene verzije ovih događaja, prenosi SB.
