Brzo sam utrčala u kuću po baštanske makaze, sve sa ciljem da nekako pričvrstim cvijet za stabljiku. I pokušala sam iako sam duboko u sebi znala da to nije moguće. To me je rastužilo i suze su pokvasile moje lice. Ružu mi je, nekoliko dana ranije, poklonio moj oženjeni momak.
Ta ruža nije bila obična ruža. Ta ruža je došla sa obećanjem da će moj bol uskoro da prestane, da će on da napusti ženu i napokon bude samo moj. Nisam mogla da vjerujem u tu priču. Sa njim sam se viđala tri godine, ne mogu da kažem da smo bili u vezi jer on nije bio samo moj.
Na početku, on mi je služio samo kao osveta protiv mog muža koji me je prevario, htjela sam da ga učinim ljubomornim i vratim, ali stvari su se posložile drugačije, kako to u životu biva. Ni moj novi dečko tada nije planirao ništa ozbiljno sa mnom, ali čovjek nikada ne može u potpunosti da planira život, naročito kada su u pitanju osjećanja.
Moja osveta, a njegova trenutna zabava, pretvorila se u ozbiljan odnos. Bili smo nerazdvojni. Ako nismo bili kod kuće sa supružnicima, vrijeme bismo provodili samo nas dvoje. Osjećala sam krivicu jer sam zavoljela nekog ko nije moj muž.
Nisam mogla da ga pogledam u oči. Nije mi bilo jasno kako se sve to desilo i šta sam postala. Razgovarala sam sa svojim momkom o napuštanju partnera i našem vjenčanju, ali on me upozorio da to nije dobra ideja. Ipak, dvije godine kasnije sam se razvela.
Odmah nakon izlaska iz suda, kada sam i zvanično bila slobodna žena, pozvala sam svog momka i zajedno smo podijelili radost. Sada je bio red na njemu. Rekao je da će i on učiniti isto da bismo bili sretni zajedno. Čekao je jesen.
Bila sam strpljiva i ja sam čekala sa njim. Jesen je došla, ali se ništa nije desilo. Tada se desilo nešto što me navelo na preispitivanje. Moj brat je ostavio svoju ženu zbog ljubavnice. Zašto je njegova ljubavnica bila bolja od mene? Zašto je moj život zaglavljen u praznim obećanjima?
Nikada se nije dogodila promjena. Patila sam još godinu dana, osjećala sam se kao da mučim sama sebe. Bila sam opsjednuta njime i njegovim životom sa ženom, ali sam ipak ostajala uz njega. Donosio mi je cvijeće i izvinjavao se. Međutim, u jednom momentu nisam više mogla.
Kada sam vidjela taj cvijet sa svoje terase koji se ne može popraviti shvatila sam da je i naša veza takva. Nema popravke i nema smisla ostajati u tom odnosu. Raskinula sam sa njim. Znala sam da će mi biti teško, ali isto tako sam, duboko u sebi, znala da on nikada neće biti samo moj,piše Infpult
Taj raskid je bio jedina opcija i nikada se nisam pokajala. Drage dame, zato i vi cijenite sebe i svoje vrijeme
