U pitanju je Singapur, a evo i zašto.
Bivši premijer Singapura, Lee Kuan Yew, u svojim memoarima je opisao kako su osamdesetih godina prošlog vijeka žvakaće gume stvarale brojne probleme. Neodgovorni građani su iskorištene žvake masovno lijepili u poštanske sandučiće, ključaonice, dugmad za lift a ulice, stepenice i trotoari su stalno bili prljavi što je povećavalo troškove gradske čistoće.
Onda je 1987. godine zvanično otvoren lokalni željeznički sistem vrijedan 5 milijardi dolara, poznat kao Mass Rapid Transit (MRT).
Vandali su počeli lijepiti žvake na senzore vrata modernih vozova uzrokujući probleme. Popravke su bile skupe, a krivce je bilo teško uhvatiti. Tada su zakonodavci uzeli stvar u svoje ruke i u januaru 1992. Godine zvanično zabranili prodaju i uvoz žvakaćih guma.
Odmah nakon uvođenja, zabrana je izazvala mnogo kontroverzi i otvorenog prkosa. Mnogi su išli u susjednu Maleziju kako bi kupovali žvake a onda ih je Vlada javno “imenovala i osramotila” kako bi pokazala koliko čvrsto stoji iza ovog zakona.
Ipak, u Singapuru se nikada nije pojavilo crno tržište žvakaćih guma, iako neki Singapurci povremeno uspijevaju prokrijumčariti male količine žvakaćih guma za vlastitu potrošnju. Nakon zabrane, gradsko vijeće je izvijestilo o značajnom smanjenju otpada od žvakaćih guma na javnim mjestima, a nijedna žvaka više se nije zaglavila u vrata lifta niti poremetila MRT sisteme.
Kazna za njihovo krijumčarenje u zemlju je godina zatvora i 10.000 singapurskih dolara (oko 7.200 američkih dolara). Od 2004, dozvoljeno je korištenje male količine žvaka u medicinske svrhe. Farmaceuti i stomatolozi ih mogu prodavati kao lijek pacijentima, uz obavezni recept. prenose “Nezavisne“.
