Promjene koje je sa sobom u ekonomije zapadnih demokracija donijela kriza izazvana pandemijom puno su dublje nego što se to činilo tijekom 2020. i 2021. godine. Naime, posljedice strmoglavog pada gospodarskih aktivnosti imaju šire posljedice od smanjivanja BDP-a.
Za vrijeme pandemije rođena je, primjerice, inflacija za koju se još ne može znati hoće li je velike centralne banke ubiti dizanjem kamata, a došlo je i do vrlo značajnih promjena u stavovima ljudi prema poslu te, općenito, načinu života. U Sjedinjenim Državama poslodavci se tako suočavaju s milijunima koji se više ne žele vratiti u urede, što je vjerojatno najlogičnija posljedica ‘privremenog‘ rada od kuće.
Uz to, Amerikanci su sve hrabriji u napuštanju trenutačnih poslova. U prvoj polovini godine 4 milijuna ljudi svaki mjesec dalo je otkaze, a taj trend napuštanja posla se pojačava. Prema istraživanju McKinseyja, u drugom dijelu godine oko 40 posto zaposlenika razmišlja o tome da svom poslodavcu priopći odlazak. Mnogi od tih ljudi ne planiraju novo zaposlenje, bez obzira na to što je američko tržište rada vrlo živahno.
Istraživanje McKinseyja vrlo je relevantno jer je provedeno globalno na 13.000 zaposlenih, od čega 6.294 radi u Sjedinjenim Državama. Amerika se suočava i s vrlo značajnim padom produktivnosti, što se također ocjenjuje kao jedna od specifičnosti izniklih na tlu pandemijskih promjena.
No, najveće iznenađenje za američke poslodavce jest drastična promjena odnosa prema poslu kod velikog broja zaposlenih, bez obzira na sustave nagrađivanja odnosno penalizacije za (ne)ispunjavanje rezultata. Taj novi fenomen nazvan je “Quite quitting” (tihi otkaz), a radi se o trendu koji je zarazio milijune. Posebnu pažnju novom problemu posvetio je The Wall Street Journal, koji analizira članak o viralnom videu u trajanju od 17 sekundi pod nazivom “Quite quitting”.
Forma otkaza
“Fraza je generirala milijune pogleda na TikToku jer neki mladi profesionalci odbacuju ideju nadmašivanja u svojim karijerama te označuju manji radni entuzijazam kao formu otkaza (quittinga). Naravno, svaka generacija postaje dio radne snage te brzo shvaća kako imati posao nije zabava i igra. Razlika je sada u tome što danas ova grupa ima TikTok i hashtagove za emocije. I ti su 20-godišnjaci postali dio radne snage tijekom covid-19 pandemije, sa svim tim dislocirajućim efektima, uključujući zamagljene granice između rada i života. Mnogi radnici kažu kako sada imaju snagu oduprijeti se zahvaljujući snažnom tržištu rada. A nova istraživanja Gallupa pokazuju kako radni angažman pada.
Radni angažman pada u više generacija, ali, prema istraživanju Gallupa, generacije Z i mlađi milenijalci, rođeni 1989. i nakon toga, imaju najniži radni angažman u odnosu na sve ostale, i to na razini od 31 posto.
Jim Harter, glavni znanstvenik Gallupovog odjela za istraživanje radnih mjesta, poručuje kako se opis “Quiet quittinga‘ podudara sa širokom grupom ispitanika iz istraživanja koji su klasificirani kao ‘neangažirani‘ – to su oni koji se pojavljuju na poslu i obavljaju minimum onoga što moraju i ništa više od toga. Više od polovine radnika iz istraživanja Gallupa rođenih nakon 1989. u ovoj je kategoriji. Preciznije, za 54 posto tih mladih radnika može se reći da nisu angažirani na poslu”.
U državama poput Hrvatske, u mnogim profesijama, pogotovo u javnom sektoru, zabušavanje je dio tradicije, uz dojam kako smo se od nje sve do pandemije polako odmicali. Stariji čitatelji još se sjećaju priča iz osamdesetih kad su kupci Zastavinih automobila imali problema s kvalitetom vrata, pa su navodno na servisima nalazili poruke “Kakva moja plata, takva tvoja vrata”. Na neki način, to je vulgarni primarni oblik nezainteresiranosti za kvalitetno obavljanje vlastitog posla kakav se počeo pojavljivati u Sjedinjenim Državama tijekom pandemije, što u jednom tržišnom društvu može imati devastirajući učinak, a nama je to dobro poznati fenomen.
Najvažnije visina plaće i balans između rada i privatnog života
Taj “Quite quitting” upakiran je u neku vrstu privlačne urbane filozofije koja potpuno drugačije doživljava pitanje predanosti poslu nego ona radna etika koja je dizala zapadna društva od industrijske revolucije do današnjih dana. Radi li se o krupnoj promjeni u ponašanju radne snage sa sistemskim posljedicama, vrlo je teško procijeniti, ali je jasno kako bi posljedice vrlo brzo mogle doći na naplatu na različite načine.
@zaidleppelin On quiet quitting #workreform ♬ original sound – ruby
Niže možete pogledati “Quite quitting” video koji je privukao veliku pažnju na društvenim mrežama.
Dodajmo kako je zabušavanje samo jedna od krupnih promjena kad su u pitanju stavovi Amerikanaca prema vlastitom radnom mjestu. Čini se, naime, da je tijekom pandemije počeo nestajati i pojam prijateljstva, odnosno kolegijalnosti na poslu. U svježem istraživanju na 1000 američkih zaposlenika, što je relevantan uzorak, odnosi s drugim zaposlenicima karakterizirani su kao najmanje važni faktor za zadovoljstvo na poslu. Na prvom mjestu po važnosti su visina plaće te balans između rada i privatnog života.
Ispitanicima je ponuđeno ukupno 14 izbora. Posebno nezainteresirani za odnose s kolegama su ljudi u kompanijama s visokom fluktuacijom zaposlenika. Njih čak dvije trećine ne smatra vrijednim družiti se sa svojim kolegama, pa čak niti ih bolje upoznati.
Zamislite kako će izgledati tržište rada kada radišna generacija ‘baby boomera‘ u potpunosti završi u mirovini pa sve preuzmu mlađe kohorte u kojima je visok udio zabušanata, baš kao što je i vrlo značajan udio onih koji uopće ne mare za svoje kolege s posla te im je balans privatnog života puno važniji prioritet od profesionalnog dokazivanja.
Hoće li to ‘novo normalno‘ doista biti bolje mjesto za život?
