Među mnogobrojnim teorijama koje su znanstvenici izložili o tome zašto ljudi vole biti zaljubljeni pojavljuju se i genetska potreba za razmnožavanjem, održavanje vrste, naglo oslobađanje hormona, smanjenje stresa i još niz razloga.
Sve ove teorije imaju svoje težište, ali najviše zasluga se može pripisati želji za ispunjenjem vrlo osnovnih fizičkih i psihosocijalnih potreba.
Odmalena smo skloni osjećati privlačnost prema drugima, a još uvijek postoji velika misterija o tome što uzrokuje privlačnost.
Većina ljudi pamti onu početnu iskru kada im je netko u sekundi privukao pogled. Fenomen ‘zaljubljivanja’ je produžetak toga.
Čin zaljubljivanja ispunjava, barem privremeno, mnoge osnovne fizičke i psihičke elemente ljudske hijerarhije potreba u jednom potezu.
Ispunjava potrebu za njegom i seksualnošću, potrebu za sigurnošću, ljubavlju i potrebu za društvenim prihvaćanjem i pripadanjem.
Dakle, u kratkom vremenu, možemo ispuniti sve te potrebe bez puno mentalnog ili fizičkog napora i u isto vrijeme ostaviti iza sebe svu tugu, traumu ili bilo kakve izazove s kojima smo se suočavali.
Odjednom, život postaje bajka i sve je moguće.
Evo 6 znanstvenih razloga zašto je osjećaj koji imamo kad se zaljubljujemo tako dobar:
1. Zaljubljivanje poboljšava osobnu njegu
Kad vam se netko svidi, odmah više brinete o svom izgledu.
Pazite na svoju figuru, uređujete frizuru, nanosite više šminke ili pazite na svoju garderobu. Činjenje bilo koje od ovih stvari automatski izaziva osjećaj nade i uzbuđenja.
Imate novu svrhu i nešto novo čemu se možete veseliti.
2. Zaljubljivanje aktivira kemikalije koje u vašem tijelu stvaraju dobar osjećaj
Samo iščekivanje razgovora ili viđenja te osobe dovoljno je da aktivira moćne hormone i neurotransmitere u tijelu. Velika navala dopamina i serotonina uključuje se tijekom faze ‘zaljubljenosti’.
Ove kemikalije izazivaju osjećaj ekstaze, uzbuđenja, energije i sveukupne sreće. Odjednom se možete uhvatiti kako maštate i smišljate planove za aktivnosti o kojima dugo niste razmišljali.
Odjednom ste zahvalni na svemu što imate i pojavljuje se nova radost u svemu što radite. Kako počinje fizičko iskustvo, oslobađa se hormon vezivanja oksitocin, što omogućuje intimnost i povjerenje.
3. Vaš stav i raspoloženje se mijenjaju
Očekivano, bolje ste raspoloženi. Osjećate se sretno i želite da svi budu sretni zbog vas. Osjećate se privlačnije i bolje prema samima sebi.
Manje vam je stalo do negativnosti i često sanjarite i smiješite se. Češće i intimnije razgovarate s prijateljima kako biste s njima podijelili svoje iskustvo. Imate više energije za obavljanje stvari, na život gledate s nadom i pozitivniji ste nego inače.
4. Promiče društveno prihvaćanje
Društveno odobravanje velika je potreba za ljude i životinje. Ljudi biološki imaju potrebu za vezanje s drugim ljudima. Društveno odbacivanje može dovesti do niza psiholoških trauma uključujući depresiju i samoubojstvo.
Potreba za društvenim prihvaćanjem je ugrađena u nas. Imati partnera kulturološki se povezivalo s voljenošću, srećom i stabilnošću. Gotovo kao da je ideja da netko želi biti s vama simboličan dokaz da ste vrijedni ljubavi.
To je veliki faktor u tome što tinejdžeri tako očajnički žele izlaziti, a mladi su pod pritiskom da budu u stalnoj vezi. Ovaj je pritisak toliko neodoljiv da predisponira većinu ljudi da izmišljaju iskustvo ‘zaljubljenosti’ čak i kad ga nema. Mnogi prvi brakovi također su vođeni tim društvenim pritiskom.
5. Promiče samopoštovanje i psihosocijalnu sigurnost
Sve što je potrebno da bismo vjerovali u sebe i imali samopouzdanja je to što nas već društvo doživljava takvima – i sretnima. Otklon društvenog pritiska koji osjećaju samci, a koji je posljedica percepcije da su doživljavani kao neželjeni i nesretni, donosi osjećaj sigurnosti i velikog samopoštovanja.
Osim toga, imati romantičnog partnera gotovo vam jamči partnera s kojim ćete se družiti, a da ne morate posezati i tražiti društvo od prijatelja.
6. Novitet povećava motivaciju i radost
Ljudi gravitiraju rutini i poznatim stvarima, ljudima, običajima – međutim, novitet u životu je najbolja formula protiv depresije. Ljudski mozak je dizajniran da stvara, izmišlja i razvija se.
Novosti, učenje i eksperimentiranje s novim stvarima proširuju naše neuro-veze i čine nas pametnijima i zdravijima.
Kad se zaljubimo, naš osjećaj znatiželje se nevjerojatno pojačava. Želimo znati sve o drugoj osobi, bolje slušamo, obraćamo pažnju, fokusiramo se i želimo istraživati nove stvari i aktivnosti s tom osobom.
Taj osjećaj nečeg novog vrlo je zadovoljavajući i poticajan za naša osjetila. To je jedan od ključnih sastojaka sreće i mogu ga potaknuti mnoga iskustva, a ne samo zaljubljenost.
Što kada zaljubljivanje nije tako dobro iskustvo?
Mnogi filmovi prikazuju vrlo bolnu i dramatičnu sliku iskustva ‘zaljubljivanja’.
Uz sve spomenute kemikalije koje se oslobađaju prilikom zaljubljivanja, tu je i adrenalin, biokemijska komponenta izazvana stresom.
Određena doza adrenalina potrebna je za fokus i uzbuđenje i očekuje se kao rezultat anticipacijskog straha od nove situacije.
Međutim, kada su ljudi u ranjivoj fazi zbog prethodnih trauma, nedavnog prekida, razvoda, niskog samopoštovanja, usamljenosti ili povijesti bolnih veza, iščekivanje i faza ‘zaljubljenosti’ mogu generirati puno više adrenalina i hormona stresa nego od ostalih sretnih kemikalija.
To je iskustvo koje ljudi obično opisuju kao neprospavane noći, opsesivno razmišljanje, kompulzivnu potrebu za kontaktom s drugom osobom, ekstremnu tjeskobu, strah od napuštanja, ljubomoru i višestruke svađe.
Nažalost, mnogi to doživljavaju kao normalan dio zaljubljenosti i započinjanja veze piše Your Tango.
Takvi intenzivni negativni osjećaji znaju trajati i s vremenom postaju nepodnošljivi te od nečeg lijepog stvaraju nešto jako ružno.
Postoji i ona druga skupina koja očekuje da će vrhunac faze ‘zaljubljenosti’ trajati zauvijek, a kada se intenzitet zaljubljenosti smanji postaje im dosadno u vezi i gube motivaciju za dalje. To su vječni tragači za savršenom ljubavi ili ovisnici o zaljubljivanju.
Moramo biti realni
Iako ovu fazu nazivamo ‘zaljubljenošću’, ona nema puno veze s pravom ljubavi. To ima više veze sa svim gore navedenim čimbenicima. Nakon te početne faze, dolazi vrijeme da se procijeni stopa kompatibilnosti i krene na put predanijeg odnosa.
Ljudi stvaraju trajnu vezu kroz taj period upoznavanja, druženja i dijeljenja. Dugoročna ‘zaljubljenost’ se može dogoditi samo s prolaskom vremena i proživljavanjem iskustava u kojima dvoje ljudi vjeruju jedno drugom dovoljno da si dopuste da budu ranjivi i transparentni.
Ovi ljudi imaju vezu u kojoj uče prihvaćati jedni druge i nastavljaju rasti i održavati zdravu ravnotežu između individualnosti i postojanja u paru s nekim.
Osim zaljubljenosti, mnoga iskustva u životu mogu ispuniti naše potrebe da se osjećamo voljeno i potpuno. Davanje prioriteta ljubavi prema sebi mnogo je bolji pokazatelj kvalitete vaših odnosa i sreće koju možete postići sami ili u partnerstvu s nekim.
Zato se prvo treba zaljubiti u sebe, prenosi 24sata.hr.
