Pravilnim i pažljivim postupcima u toku, i nakon berbe, uz izbjegavanje povreda korijena, mrkva može relativno dugo i uspješno da se čuva tokom zimskog perioda, navodi Milica Veletić iz Savjetodavne službe Ministarstva poljoprivrede RS. Dužina čuvanja zavisi od kvaliteta korijena, na koji može da utiče vrijeme berbe i pravilno određivanje tehnološke zrelosti, piše Agroklub.
Umanjite gubitke
Zavisno od potreba tržišta i namjene mrkva se vadi iz zemljišta za upotrebu u ishrani od momenta kada je korijen debljine oko jedan centimetar pa sve do kasne jeseni. Ako je korijen potrebno čuvati duži vremenski period, berba početkom oktobra daje dobre rezultate ako temperature nisu mnogo niske, a biljke su još uvijek s dijelom lisne mase na sebi, koja olakšava samu berbu.
“Tehnološka zrelost nastupa kada najstariji listovi počinju fiziološki da odumiru, što predstavlja optimalan rok berbe, koji može da umanji gubitke za oko 20 posto. Ukoliko nastupi kišovit period, a mrkva nije izvađena u tehnološkoj zrelosti, najvjerovatnije će doći do pojave retrovegetacije”, ističe Veletić i dodajte da se novi listovi razvijaju na račun rezervnih materija korijena, što utiče na smanjenje nutritivne vrijednosti, sposobnosti dužeg čuvanja i ukupnog prinosa, kako kvalitativnog tako i kvantitativnog.
Ubiranje mrkve na manjim parcelama moguće je obaviti ručno, a na velikim najčešće se obavlja mašinski. Može da se skladišti ako je tehnološki zrela, i koja je proizvedena iz kasne sjetve, dok ona koja je proizvedena iz rane, proljetne sjetve nije pogodna za skladištenje.
Mrkva veoma lako i brzo gubi vlagu, što dovodi do uvenulosti korijena, te vlažnost pri kojoj se čuva, koja mora biti visoka, ali ne u obliku slobodne vode koja potiče razvoj bolesti. Zrela mrkva, ako se prvo ohladi, može uspješno da se sačuva 4-5 mjeseci na 0°C.
“Naglo hlađenje nije neophodno, ali može da bude korisno. Njegov cilj je da se obezbijedi bolji kvalitet, smanje venjenje i gubici pojavom bolesti. Mrkva se može ohladiti i ispod 5°C tokom 24 sata, a uglavnom se primjenjuje hidro hlađenje, mada mogu se upotrijebiti i ledeni blokovi”, navodi savjtodavac uz napomenu da čuvanje mrkve na 4°C i pri 70 posto relativne vlažnosti pokazuje visok intenzitet ‘suzenja’ poslije dva mjeseca.
Na temperaturi od 0,5°C i 97% relativne vlažnosti moguće je sačuvati mrkvu pet mjeseci. Mlada, nedozrela mrkva se čuva 4-6 sedmica pri 0°C.
Čuvanje mrkve
Zrela mrkva tokom zimskog perioda na domaćinstvima se najčešće čuva u trapovima (podzemnim i nadzemnim), u vlažnom pijesku, koji se pokrivaju slamom i zemljom debljine desetak centimetara. Pijesak sprječava širenje bolesti, intenzivno isparavanje vode i pretjerano zagrijavanje povrća u trapu.
“Duž trapa i po vertikali, na svakih 1,5 – 2 m, mora da se osigura ventilacija. U zatvorenom prostoru, mrkva se čuva u sanducima s mokrim pijeskom, poredana tako da se korjenovi ne dodiruju”, upozorava Veletić, uz napomenu da se za čuvanje ostavljaju samo potpuno zdravi korjenovi sa skraćenim lišćem, blizu “glave ploda”.
Čuvanje mrkve na polju je moguće samo ukoliko vremenske prilike, odnosno temperaturni uslovi nisu suviše ekstremni. Za ovakav način postupka, treba je sijati krajem aprila do sredine juna mjeseca da bi dostigla punu zrelost, a od sredine oktobra do sredine novembra je pokriti.
Gorčina i bolesti
Poremećaji koji se pojavljuju za vrijeme čuvanja mrkve su uvenulost, promjene u hemijskom sastavu i gorčina, te pojava bolesti. Gubitak vode je najčešći problem kod mrkve. Proces pranja najčešće prouzrokuje vanjske povrede pokožice, koje prouzrokuju nagli gubitak vode kod mrkve.
“Ova pojava je pogodna i za nastanak bolesti. Gubici mogu da se smanje osiguranjem vrlo visoke relativne vlažnosti i niskim temperaturama. Mrkva s lisnom masom, u vezicama, jako gubi vodu”, kaže savjetodavac, dodavši da su kod promjena u hemijskom sastavu, prije svega, najdominantniji monosaharidi – glukoza, galaktoza i arabinoza.
Napominje i da prije berbe sadržaj glukoze i fruktoze opada, a sadržaj saharoze raste. Nakon berbe, dolazi do obrnute situacije, gdje sadržaj saharoze opada, a glukoze i fruktoze rastu, tokom prvog mjeseca čuvanja na 1°C i 95-98 posto relativne vlažnosti. Također, komponente mirisa se tokom čuvanja primjetno umanjuju. Početni sadržaj vitamina C opada tokom vremena, a opadanje zavisi od dužine i uslova čuvanja.
Poslije šest mjeseci, sadržaj se u prosjeku gubi od 50 do 70 posto. Gorčina kod mrkve može nastati za vrijeme dužeg perioda čuvanja hemijskim promjenama prouzrokovanim oslobađanjem etilena od strane drugih vrsta.
“Nastanak gorčine se može redukovati čuvanjem na 0°C, te izbjegavanjem skladištenja zajedno sa produktima koji oslobađaju etilen. Bolesti koje se najčešće javljaju su Botrytis, Sclerotinia, Rhizoctonia, Fusarium, Rhizopus i druge”, kaže Veletić i zaključuje da se njihova pojava može smanjiti ako se izbjegavaju povrede korijena, uklanjaju oštećeni korjenovi, primjenjuju adekvatne higijensko-sanitarne mjere i niske temperature čuvanja, piše Agroklub.
