Martin Seusing je u februaru 2021. godine sa suprugom i djecom došao iz Njemačke da živi i radi u Bosni i Hercegovini. On je profesionalni muzičar, saksofonista. Prije dolaska u BiH u rodnom Kielu je svirao u velikom orkestru koji je bio dio jednog socijalnog projekta jer je bio sastavljen od muzičara, migranata koji su došli u Njemačku.
Njegova supruga Sejda je Turkinja iz Ankare. U Njemačku je došla da studira. Martin ju je upoznao na nekoj zabavi gdje je svirao i već 13 godina su u braku iz kojeg imaju dvoje djece. Kćerka Lamija ima pet, a sin Junuz 10 godina.
“Najprije smo došli u Zenicu jer je moja supruga tamo dobila posao. Tu smo ostali samo mjesec dana i preselili smo se u Sarajevo jer smo za djecu tražili odgovarajuće škole i vrtiće koje smo tamo našli”, kaže Martin.
Martinova supruga radi u njemačkoj organizaciji KURVE Wustrow Bildungs – und Begegnungsstätte für gewaltfreie Aktion e.V. koja na balkanskim prostorima djeluje kao Centar za nenasilnu akciju (CNA) sa uredima u Sarajevu i Beogradu i rade na izgradnji mira kroz promociju kulture nenasilja u regionu bivše Jugoslavije, od Sjeverne Makedonije, preko Kosova, pa sve do Hrvatske.
“Po dolasku u Zenicu nije mi bilo lako. Ja sam inače otvoren čovjek, volim komunicirati sa ljudima ali nikoga nismo poznavali i teško sam stupao u kontakt sa ljudima. Došli smo u jeku najgore pandemije koronavirusa kada su postojali karantini, razne zabrane i sl., a prepreka je bila i ta jezička barijera. Samo što smo upoznali par divnih ljudi i već smo morali seliti za Sarajevo”, kaže Martin.
U Sarajevu su Martin i njegova porodica opet počinjali sve iz početka, od upoznavanja načina života do stvaranja kruga poznanika jer nikoga nisu poznavali. Navikavanje na novu sredinu i društvo najteže je padalo djeci. Pošto nije radio, Martinov glavni zadatak je bila briga o djeci koja sad idu, jedno u vrtić, a drugo u međunarodnu školu gdje uče na engleskom jeziku. Sada Martin ima i nekoliko honoraranih poslova:
“Držim privatnu nastavu, časove saksofona za nekoliko djece kao i muzičku radionicu u jednom međunarodnom dječijem vrtiću”, kaže Martin za DW.
Martin Seusing svira u jednom džez bendu za koji kroz smijeh kaže da se zove ‘Faking jazz band tu night’.
“Na naše nastupe dolazi puno ljudi tako da imam prilliku upoznati interesantne, različite ljude, svako veče nekog novog”.
Zašto se predstavio da je Turčin?
Pored svega Martin je član i sarajevskog pank rok benda S.P.U.K. (Sreća pojedinca uspjeh kolektva). Na naše pitanje kako je upoznao ove momke i počeo svirati sa njima, on priča:
“Jedno jutro sam odveo djecu u školu i izašao da fotografišem ulice u centru Sarajeva. Sjećam se bilo je ružno vrijeme, puno magle, padala je kiša i primjetio sam ovog momka (Narcis Merdan prim.autora) kako pere prozore na jednom lokalu”, priča Martin.
S.P.U.K Pank rock bend iz SarajevaFoto: Deutsche Welle / S.P.U.K Pank rock bend iz Sarajeva
Stupili su u kontakt i Narcis ga je pitao odakle je, na što se Martin malo našalio rekavši da je Turčin koji studira muziku u Njemačkoj. Evo kako objašnjava zašto se tako predstavio:
“Kad god nekog novog upoznam u Sarajevu i kažem da sam Nijemac odmah me pitaju ‘Šta ćeš ti ovdje, otkud Nijemac da živi ovdje?’ Meni je to toliko bilo dosadilo da objašnjavam i počeo sam se predstavljati kao Turčin jer supruga mi je svakako Turkinja, od nje sam naučio malo turskog, a i djeca imaju takva imena”, kaže Martin kroz smijeh i dodaje kao drugi razlog:
“Kad kažem da sam Nijemac ovdje gotovo svi znaju po malo njemački ili pričaju samnom na engleskom, a ovako ako sam Turčin mogu da učim bosanski i pričam sa njima. Onda su me zvali ‘arkadaš’ i tako se stvarala dobra atmosfera”, priča Martin.
Kolegijalna atmosfera za dobru muziku
Kada je Narcisu objasnio šalu Narcis mu je kazao da svira u pank rok bendu u kojem je jedan od članova i Seno profesionalni prevodilac njemačkog jezika, te ga pozvao da dođe na njihovu probu i svira sa njima. To mu je bio i izazov jer do tada nije svirao ovu vrstu muzike i tako je počela saradnja.
Pored toga svidjela mu se i atmosfera u bendu jer niko od članova drugima ne nameće nešto svoje ili naređuje, a kad je tako dobra kolegijalna atmosfera onda se može napraviti i dobra muzika. Snimili su nekoliko stvari, a poslednja nedavno objavljena pjesma „Pravda za“ posvećena je borbi očeva Davora Dragičevića i Muriza Memića, čiji su sinovi David i Dženan ubijeni, a za šta još niko nije odgovarao.
“Drago mi je da u našim pjesmama obrađujemo i ozbiljne sadržaje i da naša muzika nije nešto što se pravi radi nekakve žurke, već da imamo i neke ozbiljne poruke”.
Mladi Nijemac kaže da je obišao i više mjesta u BiH. Pored Zenice i Sarajeva upoznao je Mostar, Banja Luku, Višegrad i druge gradove.
“Za mene kao muzičara, kada dođem u neki grad obiđem ga i upoznam, posebno lijep doživljaj je ako imam priliku da tu sviram, jer onda dođem u poseban kontakt sa ljudima. Inače kada upoznajem ljude, posebno mlade ljude u BiH oni su otvoreni i srdačni”, kaže Martin i dodaje da mu je posebno interesantan taj temperament ovdašnjeg stanovništva jer otvorenost i srdačnost su osnova da nekog bolje upoznate.
Utisci iz Srebrenice
“Imam utisak da ovdje ipak ima života”, Martin Seusing o Srebrenici
Prije svirke u Srebrenici Martin Seusing je imao prilku da malo obiđe i upozna se sa gradom, a na pitanje kakvi su mu utisci odgovara:
“Uprkos svemu što sam i slušao i čitao da se ovdje desilo tokom rata imam utisak da tu ipak ima života. Suživot različitih vjera i nacija ovdje i na drugim mjestima u BiH je vrlo važan, mora se očuvati i izbjeći da pripadnici različitih vjera i nacija žive u jednom gradu ali da budu odvojeni. Smatram da je posebna ljepota kada se miješaju različiti običaji i kulture kao što sam ovdje vidio”, kaže Martin.
U Srebrenici je Martin sa S.P.U.K.-om nastupio na muzičkom događaju gdje su učesnici bili i nekoliko bendova iz Niša, Beograda i Srebrenice. O tome Martin kaže: “Ovo je bila lijepa manifestacija. Da više bendova nastupi u Srebrenici sigurno se ne dešava često i drago mi je da sam bio dio toga. Lijepo je vidjeti da ima nekolicina ljudi koji svoju dušu i srce zalažu da nekakav kulturni život ovdje opstane”.
“Ono što mi se najviše sviđa u Bosni i Hercegovini je priroda, a osjećaj beznadežnosti koji primjetim u ovdašnjim ljudima je ono što mi se ne sviđa. Mnogi su odustali od vjere u budućnost. Jednostavno su odustali od toga da sami sebe unapređuju i da unapređuju zajednicu. Primjećujem da je sve manje vjere u to da se problemi mogu riješiti jer jednostavno u ljudima nedostaje vjere da se nešto može popraviti”, kaže za DW Martin Seusing.
