Obje su izgubili u maju 1957. godine u saobraćajnoj nesreći. Joanna je u trenutku pogibije imala jedanaest, a Jacqueline šest godina. Godinu dana kasnije Florence je zatrudnjela, ali sama trudnoća nije donijela mir u porodicu. Otac John je vjerovao u reinkarnaciju i bio je siguran da Florence nosi njihove izgubljene kćeri. Skeptična Florence nije mogla prihvatiti stajališta svog supruga, koja su je toliko udaljila od njega da je u jednom trenutku podnijela zahtjev za razvod braka. No kada su se djevojčice rodile par je ipak odlučio nastaviti zajednički život.
Jednojajčane blizanke dolaze na svijet
Florence je na svijet donijela jednojajčane blizanke koje su nazvali Gillian i Jennifer 1958. godine. Porodica se nakon toga preselila iz gradića Hexhama u nešto veći primorski grad Whitley Bay, u periodu kada su blizanke napunile tri mjeseca. U dobi od dvije godine, navodno su počele tražiti igračke koje su pripadale njihovim poginulim sestrama i uopće pokazivati znakove ličnosti svojih preminulih sestara.
Kako su djevojčice odrastale roditelji su shvatili da žele da im djeca odrastu u manjoj sredini od grada u koji su se preselili pa su se vratili u Hexham, smješten nedaleko Hadrijanova zida. Djevojčice su u to vrijeme imale četiri godine i znale su stvari o samom mjestu i sestrama koje nisu mogle znati. Navodno su znale doći i do parka u kojem su se sestre Joanne i Jaqueline redovno igrale, kao što su se bez problema odmah snašle u školi, koju su pohađale njihove sestre.
Navodno je Florence kasnije čula da kćeri međusobno pričaju o saobraćajnoj nesreći i iznose pojedinosti koje nisu nikako mogle znati te je tek tada prihvatila da zaista postoji mogućnost da su duše njihovih pokojnih kćeri nekako završile u tijelima kasnije rođenih blizanki.
U dobi od pet godina njihova su sjećanja izblijedila i nastavile su živjeti normalnim životima. Psiholog dr. Ian Stevenson se desetljećima bavio pitanjem reinkarnacije pa je tako u svoje istraživanje uključio, između ostalih, i slučaj djevojčica Pollock. Kako se obično navodi da posebni slučajevi traže i posebne dokaze, ovdje se oni najvećim dijelom svode na prepričavanje priča koje kao dokazni materijal nisu čvrste jer se svode na vrlo neprecizna sjećanja i to preuzeta iz vremena kada ih se glavni akteri više ne sjećaju.
Jesu li djevojčice stvarni dokaz reinkarnacije ili je sve izmišljeno, prosudite sami!
