Čim smo objavili priču o obitelji Kovačević iz malog sela Bokšić nedaleko od Našica, koja treba 66.000 eura kako bi nepokretni suprug i otac obitelji Darko (37) imao rehabilitaciju u Švicarskoj, uplate su počele stizati.
– Nismo do sada nikad ni od koga tražili pomoć. Nisam ni slutila da ću se u životu naći u toj situaciji. Darko i ja imali smo svoje poslove, izgradili si kuću, imali smo koliko treba nama i djeci, a onda nam se preko noći život okrenuo naglavačke. Preko noći sam postala majka dvoje male djece koja mora sve sama jer joj je suprug ostao oduzet od glave na dolje i četiri mjeseca nepokretno leži u bolnici koja ne zna što bi i kamo s njim. Odupirala sam se obraćanju javnosti, no prijatelji i obitelj su me nagovorili. Sad sam iskreno dirnuta spoznajom da još ima malih, dobrih, sućutnih ljudi koji prepoznaju tuđu muku i spremni su pomoći s 10, 20, 50 eura… Znam da su to ljudi kao ja i Darko, koji su uzeli od svoje djece, svoje obitelji, da bi dali nama, i zato sam im neizmjerno zahvalna – kaže Nikolina Kovačević (29) dodajući kako je još prije mjesec dana bila iznenađena dobrobiti svih ljudi iz njihove okolice koji su u vrlo kratkom vremenu sakupili prvih 66.000 eura potrebnih za prvi mjesec liječenja u privatnoj švicarskoj klinici koja se bavi bolesnicima s teškim ozljedama kralježnice.
A Darko je upravo to, težak slučaj tetraplegije uzrokovane hematomom na kralježnici i kidanjem leđne moždine. Samo jedan pokret glave u listopadu učinio je da Darko ostane nepokretan. Za hematom u vratu nije niti znao.
– U osječkoj i našičkoj bolnici napravili su što su mogli i rekli da nade u oporavak nema, da bi to bilo čudo. Tražili smo druga mišljenja na sve strane i jedino nam je ta privatna klinika iz Švicarske rekla da bi u dva mjeseca rehabilitacije mogli Darka podignuti u invalidska kolica, osposobiti mu rad ruku, prstiju i mjehura. Cijena je bila 66.000 eura po mjesecu i to me bacilo u očaj jer taj novac nemamo. No u pomoć je priskočio vlasnik tvrtke Auric Barrels, za koju Darko radi, koji je rekao da će platiti većinu. Ostalo su sakupili naše obitelji, prijatelji, mještani nekoliko sela u okolici, udruge, klubovi i Darko, eto, sutra već putuje u Švicarsku. Ide sam, sanitetskim vozilom, jer to je najjeftinije, a djeca i ja ne idemo jer nam je boravak tamo preskup. Zvat ćemo ga telefonom svaki dan, kao i do sada – kaže tiho Nikolina nadajući se da će se želje i nade njenog supruga u ozdravljenje ostvariti iako su ravne čudu.
– Pročitala sam mu tekst u novinama i plakao je, svi smo plakali. Teško je to – kaže Nikolina grleći svoja dva malena dječaka, Jakova (3) i Petra (7), koji se već mjesecima nadaju da će tata doći kući i igrati se s njima kao i prije.
