Dugogodišnji mit da životinje mogu predvidjeti zemljotrese tek treba potkrijepiti naučnim obrazloženjem. Ali ovo već dugo vremena zaokuplja maštu mnogih, jer lokalni izvještaji i svjedočenja sa mjesta događaja sugerišu da se životinje čudno ponašaju satima ili danima prije nego se desi zemljotres, prenosi TRT World.
Ovo vjerovanje datira još iz antičke Grčke, 373. godine prije nove ere. Govorilo se da bi pacovi, lasice, zmije i stonoge migrirali iz svojih domova nekoliko dana prije nego što bi snažan zemljotres potresao cijeli region.
Slične anegdote su se pojavile u novije vrijeme. Neki kažu da čak i ribe i ptice pokazuju neobično ponašanje prije seizmičke aktivnosti.
Najnoviji slučaj desio se u petak rano ujutro na jugoistoku Turske, kada je jedan pas navodno zavijajući upozoravao lokalne mještane na razoran zemljotres koji će kasnije pogoditi Tursku i Siriju.
Ove priče su izazvale zanimanje istraživača, koji koriste najnoviju tehnologiju kako bi pratili razne životinje za koje se kaže da predviđaju zemljotrese.
Martin Wikelski sa Instituta Max Planck za ponašanje životinja u Njemačkoj vodio je značajno istraživanje o promjeni obrazaca ponašanja među grupom životinja nekoliko dana prije nego što je zemljotres pogodio njihova staništa.
Wikelski je postavio senzore na šest krava, pet ovaca i dva psa u sjevernoj Italiji koja je podložna zemljotresima. Posmatrao ih je nekoliko mjeseci prije i tokom niza zemljotresa koji su pogodili njihovo stanište.
Wikelski i njegov tim istraživača prikupili su podatke koji su otkrili promjenu u ponašanju domaćih životinja 20 sati prije zemljotresa. Životinje su pokazale neobično produženo vrijeme aktivnosti – bile su 50 posto aktivnije u vremenskom okviru od 45 minuta u odnosu na prethodne dane. Uz niz proračuna, istraživači su s pravom predvidjeli zemljotres jačine iznad 4.0. Koristeći istu metodu, predvidjeli su sedam od osam jakih potresa.
Američki geolog Joseph L. Kirschvink objasnio je ovaj fenomen u naučnom časopisu 2000. godine, rekavši da mnoge životinje mogu osjetiti P talas nekoliko sekundi prije nego što S talas udari. P talasi mogu da putuju kroz tečnosti, čvrste materije i gasove, dok S talasi putuju samo kroz čvrsta tijela. Mali broj ljudi može osjetiti manji P talas koji najbrže putuje od izvora zemljotresa i stiže prije većeg S talasa.
Kirschvinova studija postavlja ključno pitanje: da li je moguće da životinje razviju genetsku sklonost predviđanju zemljotresa i održavanju ovog ponašanja iz predostrožnosti uprkos različitim stepenima seizmičkih aktivnosti? Prirodni instinkt svih životinja je da se ili brane od predatora ili pobjegnu od nadolazećih opasnosti koje ne mogu spriječiti.
Postojeći genetski sastav omogućava širokom spektru kralježnjaka da označe ponašanja “ranog upozorenja” za druge vrste događaja i moguće je da su neke životinje imitirale to ponašanje i transformirale ga u odgovor seizmičkog bijega.
Međutim, naučna zajednica tek treba da ima konsenzus o životinjama koje predviđaju zemljotrese.
Whit Gibbons, profesor zoologije i viši biolog u Laboratoriji za ekologiju rijeke Savannah River Univerziteta u Georgiji, kaže za The Gadsden Times da bi preživjeli trebali zahvaliti naučnicima za praćenje seizmičkih valova u zemljinoj kori, “a ne čudnom ponašanju životinja”.
Ali pregled 180 publikacija koje izvještavaju o 700 zapisa o abnormalnom ili neobičnom ponašanju životinja prije 160 zemljotresa ukazuje na značajnu korelaciju između ovih ponašanja.
Iako seizmolozi i naučnici tek trebaju pronaći koherentan obrazac u korištenju ponašanja životinja kao jednog od alata za predviđanje velikih zemljotresa, više istraživanja ovog fenomena moglo bi dovesti do poželjnih rezultata, prenosi Oslobođenje.
